U2egipt

Blog - Opće teme

Astrologija kao "čitanje" horoskopa

Print | Tuesday, 13 January 2015 13:02 | Written by Slaven Slobodnjak |

syB22U nastavku razmišljanja o pristupima analizi natalne karte bavim se temom korisnosti astrologije tj. načinima pristupa osobi i horoskopu kako bi konzultacije bile korisne osobi. Prvo pitanje jest da li uobičajen pristup u kojem astrolog samo priča i daje gotove savjete može biti koristan osobi.

 

 (Ovo je nastavak bloga Pristup natalnoj karti pa ako ga niste još pročitali preporučam da to učinite kao uvod...)

 

Korisnost astrologije

Jedno od pitanja koje me oduvijek zanimalo u vezi astrološke analize jest pitanje korisnosti astrologije. Na koji način astrološke konzultacije mogu biti korisne čovjeku, a da to nisu samo opisi koje astrolog izriče ljudima. Ima li u samoj astrologiji i samom procesu analize nešto korisno, nešto što može učiniti nekakvi pomak u životu čovjeka? Ili nešto što bi nas zadovoljilo i unaprijedilo odlaskom astrologu...?

I osobno su mi puno puta u životu radili horoskop i moram priznati kako često nisam bio pretjerano zadovoljan. Ne zbog tog što ti astrolozi oni ne bi bili u pravu ili zbog toga što su nešto krivo rekli, već više zbog toga što obično nisam čuo nešto bitno novo. I onda sam se počeo pitati što bi otprilike moglo biti to što bi napravilo pomak. Kakvu vrstu informacija bih htio čuti a da mi to bude korisno? Ili, što ja kao astrolog mogu napraviti da to bude korisno klijentu. Da li smo mi tu samo da "čitamo" kartu kao da je to neka bogomdana istina ili bi trebali činiti nešto sasvim drugo, nešto više od toga?

Prva i najlogičnija stvar bila bi da uz horoskop koristimo tehnike iz drugih područja, najčešće psihologije i drugih sličnih područja. Ili kakve ezoterijske tehnike. I to je proces koji se počeo dešavati u zapadnoj astrologiji šezdesetih i sedamdesetih godina kada je psihološka (ili bolje humanistička) astrologija doživjela vrhunac. Također su bile popularne razne praktične i meditativne tehnike poput astrodrame. I to spajanje sa drugim područjima će uvijek biti sastavni dio suvremene astrologije. Ali to je nekako dovelo i do svojevrsnog gubljenja same astrologije u tim psihologijama ili u psihološkom pristupu. Zato je u osamdesetim i devedesetim jačao trend interesa za tradicionalne vrste astrologija koje sadržavaju puno više kompleksnijih tehnika analize. Taj trend sam doživljavao kao potrebu da vratimo astrologiju astrologiji samoj, kroz bavljenje našim korijenima i izvorima. Stoga iako nemam ništa protiv korištenja raznih tehnika izvan astrologije (i ovdje ću ih stalno koristiti), meni je uvijek bilo primarno pitanje kako može funkcionirati (i biti korisna) sama astrologija sa svojima vlastitim tehnikama koje mislim da su temeljni dio same konzultacije tj. procesa analize karte. Stoga pogledajmo nekoliko pristupa analizi karte koje su dio astrološke analize, ili su pak dio predrasuda o astrologiji, i pokušajmo naći u tome neki pristup. Naravno ja ću ovdje prije svega staviti naglasak na osobna iskustva i osobna promišljanja, bez namjere da dajem neke apsolutne odgovore i konačna objašnjenje. Uostalom uvijek sam smatrao da je put važniji od cilja: put, ili proces istraživanja i promišljanja, važniji je od odgovora do kojih dolazimo (ili ne dolazimo).

Astrologija kao "čitanje" horoskopa

Prva mogućnost je astrologija kao "čitanje" karte tj. astrolog priča osobi ono što vidi u natalnoj karti, daje neke prognoze opisuje život i karakteristike osobe i slično. Nažalost, to je i najčešće očekivanje od strane klijenata: da astrolog mora pričati, a oni slušati što astrolog ima za reći ili sugerirati. Ali isto tako i mnogi astrolozi misle kako je upravo to njihov posao: da ljudima kažu što vide u horoskopu, da kažu "istinu" o njima i onome što će biti, da daju gotove savjete i rješenja. Da li to zaista može biti korisno? Rekoh, i sam sam kroz život bio na mnogo konzultacija kod raznih astrologa, čak i nekih svjetski poznatih, i u većini slučajeva me to nije zadovoljavalo. Možda zato što se i sam bavim astrologijom pa nisam nalazio previše novih informacija kada bih odslušao što astrolog ima za reći. Ti opisi mogu biti (manje ili više) točni, može biti zanimljivo što drugi imaju za reći i dobro je to saslušati, no to je to. Hoću reći, ne dešava se neki bitniji pomak u meni zbog toga što mi je astrolog ispričao. Barem što se tiče natalne analize – o prognozama ću nešto kasnije...

S druge strane, kada radite s ljudima i kada vam dolazi čovjek kojeg prvi put vidite (i on vas prvi put vidi) onda takav opis čovjeka može odlično poslužiti kao svojevrsno otvaranje povjerenja i uspostavu kontakta za daljnji rad. Ljudi su često iznenađeni, pa čak i fascinirani informacijama koje se mogu vidjeti u natalnoj karti (pogotovo kada im je to prvi susret s astrologijom). Osoba počinje doživljavati astrologa kao blisku osobu koja zna određene informacija o njima samima i to je izvrstan početak za daljnji rad, za razgovor o nekim ključnim motivima ili problemima osobe. Bez horoskopa bi možda trebalo puno više vremena da se takva komunikacija otvori.

No i tu treba biti oprezan. U terapijskoj, posebno psihoanalitičkoj praksi postoji cijeli niz studija o odnosu terapeuta i klijenta, te svim mogućim zamkama koje taj odnos nosi. U opisima psihe koje nalazimo kod J. Lacana postoji jedna vrsta identiteta, dio psihe koje on naziva "subject-that-suppose-to-know", dakle "subjekt za kojeg se pretpostavlja da zna" ili skraćeno za ovu priliku "subjekt koji sve zna" ili "sveznajući subjekt". O tom subjektu se govori upravo u kontekstu odnosa sa klijentom kada klijent (tj. analizirani) počinje doživljavati terapeuta kao osobu koja "sve" zna o njemu, kad ga doživljava kao osobu koja zna najskrivenije tajne i ima rješenja za sve čovjekove probleme. Lacan i drugi govore o tome kako je takav odnos zapravo loš za oboje. Jer Lacan kaže kako je jedini "sveznajući subjekt" sam čovjek, točnije njegovo nesvjesno. Bruce Fink, naprimjer, kaže:

Međutim, problem se pojavljuje ako analitičar pristaje igrati ulogu subjekta za kojeg se pretpostavlja da zna i upada u zamku vjerovanja da zaista zna ono što se nikada ne može znati unaprijed, nego samo konstruirati tijekom analize. Analitičar time otklizava u lažan osjećaj gospodarenja – što stvara imaginarni odnos s analiziranim. Analiza je preuzela nekadašnju ulogu ispovijedi za jedne i molitve/iskupljenja za druge, postavljajući analitičara na bogoliki položaj sveznajućeg Drugog koji je prikladan za prosuđivanje svih pitanja normalnog i nenormalnog, ispravnog i pogrešnog, dobrog i lošeg.

[...]To ne znači da analitičar po svaku cijenu mora ostati u položaju subjekta za kojeg se predpostavlja da zna – posve suprotno. Ali eksplicitno se ponašajući kao da je takav subjekt kod analiziranog obično izaziva imaginarne odnose suparništva, najgore moguće odnose između analitičara i analiziranog. To je klopka broj jedan. Klopka broj dva: ako analitičari vjeruju da zaista posjeduju to pretpostavljeno znanje, primorani su tumačiti kao da predaju s propovjedaonice, pružajući tumačenja koja mogu imati malo, ako imalo blagotvornog djelovanja na njihove analizirane i služe samo tome da ove posljednje učine još ovisnijima o svojim analitičarima

[...]Umjesto smatranja sebe predstavnikom znanja u analitičkom postavu, analitičar predstavnikom znanja mora smatrati nesvjesno analiziranoga. Analitičar za konačni autoritet, Drugo, subjekt za kojega se pretpostavlja da zna mora uzeti nesvjesno – kada ono govori ili se manifestira kroz prekide omaške, nerazgovijetni govor, šeprtljave radnje, zaboravljene sastanke... (B. Fink: "Lakananovski subjekt", Kruzak, 2009)

Jedino mi sami možemo znati sve o nama samima i mi moramo tražiti i nalaziti odgovore u sebi samima. To je donekle i Lacanova kritika američke "ego psihologije" u kojoj se terapeut postavlja kao svojevrsni uzor kako bi se ojačao i razvio "zdrav ego". No skoro da bi mogli reći kako se u takvom odnosu jača samo ego terapeuta tj. u našem slučaju astrologa. Ako počnemo preuzimati stav da terapeut ili netko drugi zna sve odgovore onda na neki način napuštamo aktivni stav prema sebi, prestajemo tražiti u sebi i očekujemo odgovore od drugih. Dakle osoba se na neki način pasivizira i postaje žrtva Drugoga.

Ako ovo prenesemo na rad astrologa tu se još i više zaoštrava ovaj odnos jer astrolog ima (tobože) na raspolaganju svojevrsni "kozmički" autoritet. Ljudi koji dolaze astrolozima već očekuju od astrologa da ima odgovore, savjete (jer je to "zapisano u zvijezdama"), a kada se to potvrdi (kroz uvodni opis) osoba počinje zauzimati ovu poziciju prema astrologu, pa nadalje očekuje gotove odgovore umjesto da odgovore traži u sebi. Osim toga to kod ljudi stvara privid da nešto mijenjaju dok zapravo upadaju u zamku svojevrsne psihološke ovisnosti od drugih koji nam daju gotova rješenja, umjesto da aktivno stvaramo svoj život i pronalazimo smisao onog što se zbiva.

No to je loše i za same astrologe (kao "terapeute"). Postoji previše astrologa koji uživaju u toj ulozi "sveznajućeg subjekta". Previše astrologa vole biti u poziciji nekog tko ima odgovore i istine o životu osobe. Previše astrologa se voli postavljati iznad osobe kojoj bi trebao pomoći. Puno previše astrologa stavlja sebe i svoj ego u prvi plan umjesto da se fokusira na osobu i njen život. Prečesto zaboravljamo kako je s druge strane živa osoba i da "karta nije teritorij". Previše astrologa čini mi se u prvi plan stavlja sebe i svoju sposobnost da nešto "pogađa" umjesto da se fokusira na osobu i njegove potrebe u danom trenutku. I ne samo astrolozi... I u drugim područjima ezoterije na svakom koraku vidimo, "majstore", "učitelje", "gurue" koji sve znaju i ne podnose ni najmanju kritiku, te se sve vrti oko njih i njihovih "sposobnosti", a ne oko ljudi koji zapravo traže pomoć. To je pozicija moći koja hrani ego astrologa umjesto da se fokusira na osobu i njene probleme. No i samim ljudima koji dolaze na konzultacije je prečesto ta pozicija ugodnija – lakše je samo slušati nego li aktivno raditi na suočavanju sa sobom i razvijanju svog identiteta tražeći odgovore u sebi. To je daleko zahtjevnije i manje ugodno od pukog prihvaćanja gotovih recepata i odgovora.

Ta pozicija u kojoj netko drugi za vas donosi odluke, daje savjete i sugestije prilično je loša jer pasivizira čovjeka. Ionako živimo u svijetu marketinga i PR-a gdje nas sa svih strana bombardiraju s onim što i kako bi trebali, morali, netko drugi nam govori što želimo i što je poželjno, kada bi trebali biti sretni i sl. O politici da i ne govorim... Zapravo, kao da smo zaboravili na sebe i mogućnost traženje odgovora u sebi. Zato primjećujem da mnogo ljudi užasno teško donosi odluke o bilo čemu, čak i na svakodnevnoj razini, a kamoli u trenutcima ozbiljnijih životnih kriza – upravo zato što smo navikli da drugi donose rješenja, upute, savjete o tome što je dobro a što loše, a onda i o tome što bi trebali izabrati i što je poželjnije. Često kažem kako u životu zapravo nema dobrih ili loših izbora, tj. odluka, već da postoje samo odluke koje smo sami donijeli ili odluke koje nismo donijeli (ili ih preuzeli od drugih).

Iako ovo može izgledati suprotno naravi astrologije mislim da ne mora biti. Horoskop je neka vrste reference, ona može skratiti put upoznavanja sa osobom, ona nam daje vjerojatnije i manje vjerojatne mogućnosti, ali mislim da uvijek trebamo stimulirati ljude da prvo u sebi traže odgovore i stimulirati ih da sami donose odluke. Uostalom po mom iskustvu ljudi koji dolaze u biti jako dobro znaju ono što im govorim i ponekad im treba samo potvrda da su na "pravom" putu. Horoskop pomaže da prepoznamo vlastite čovjekove ideje od civilizacijskog "šuma" u kojem živimo. Horoskop je karta koje može dati smjernice, ali iza karte je uvijek čovjek sa svom svojom kompleksnošću i misterijem.

Rekavši sve to treba reći i to kako su i ljudi različiti te da ima situacija (tj. tipova osobnosti) kojima je u početku možda i korisno čuti neke specifičnije odgovore, zato što im to stvara svojevrsni oslonac i referencu u donošenju odluka. No i takav pristup treba shvatiti tek kao inicijalni korak, svojevrsnu pripremu za proces koji sam ovdje spomenu: samostalno traganje i otkrivanje vlastitih želja i proces subjektivizacije. Također mnogi ljudi otkrivaju u sebi neke mogućnosti za koje nisu ni pomišljali da postoje (o tome ću više u narednim poglavljima). Nažalost jedan od problema s astrološkim konzultacijama jest i to da ljudi misle kako je dovoljno doći jedanput astrologu – kao da se očekuje da astrolog u sat-dva riješi sve njihove probleme. Čak i efikasni razgovor može tek dodirnuti neke teme koje su akutne i bilo bi poželjno bar nekoliko puta pogledati i porazgovarati o bitnim pitanjima ako nam je stalo do istinskih učinaka.

Ukratko, to "čitanje" horoskopa te opisi astrologa mogu biti korisni kao početak razgovora, proces otvaranja tema tj. uvod u proces preispitivanja samog klijenta. Pritom astrolog prije svega mora imati uvid u kontekst konkretnog života, te dozvoliti čovjeku da sam pronalazi i formulira zaključke i odgovore. Jer takve spoznaje daleko trajnije djeluju na čovjeka od pukog slušanja opisa i primanja gotovih savjeta koje daje astrolog (ili bilo tko drugi).

 

 Nastavak: Astrologija kao strukturiranje životnih iskustva

 

Add comment

Security code
Refresh