U2egipt

Blog - Opće teme

Ljudske osobine i karakteristike

Print | Saturday, 17 October 2015 12:36 | Written by Slaven Slobodnjak |

syB09Možemo li neku osobu svesti na niz karakternih crta ili osobina i tretirati te osobine kao nešto stabilno, fiksno i konzistentno kroz nečiji život. Izgleda da to stalno radimo, ne samo mi astrolozi, već i ljudi u svakodnevnom životu.

 

Mi astrolozi često volimo nabrajati osobine osoba kojima radimo horoskope, pa kažemo da je neka osoba poduzetna, impulzivna, temperamentna, kompetitivna i sl. ukoliko recimo procijenimo kako je Mars ili znak Ovnu naglašen. Ako uzmete neku astrološku početnicu u njoj ćete naći niz takvih lista i opisa za znakove, planete, aspekte i sl. Da ne govorim o popularnim opisima znakova... Jedno vrijem je čak bio trend u astrologiji da se sva značenja astroloških čimbenika svede na što kraću listu takvih ključnih riječi. Na stranu što se u takvim opisima redovno miješaju crte osobnosti, vrijednosti, karakterne crte, stanja i emocije, pa imamo miš-maš svega i svačega strpano pod istu kategoriju (ali o tom nekom drugom prilikom). U ovom trenutku mi je bitnije što takve osobine veoma često tretiramo kao nešto trajno, stabilno i konzistentno kroz čovjekov život. No da li je to baš tako? Da li ti opisi svojstava osobnosti zaista imaju takvu stabilnost i trajnost kakvu joj pripisujemo? Mnoge suvremene psihologije ukazuje kako te osobine i nisu tako stabilne i konzistentne, da osobnost (pa čak i karakter) i nisu tako fiksna i stalna kategorija kao što se to nama čini.

Recimo, neka istraživanja u socijalnoj psihologiji pokazuju kako su ponašanja osobe uvjetovane više okolnostima nego karakternim osobinama. Pretpostavka je bila da ljudske osobine određuju i naše ponašanje i reakcije. U jednom su eksperimentu, naprimjer, gledali koliko će studenata pomoći osobi kad joj iz ruke ispadne hrpa papira, dakle gledali su sklonost pomaganju (ili nešto slično) što može biti osobina ličnosti. I dobili su visok pozitivni postotak. No kada su grupi studenata rekli da žurno moraju otići na drugi kraj kampusa zbog neke obaveze, postotak spremnosti na pomaganje je drastično opao. Drugim riječima određeno ponašanje nije stvar samo karakterne osobine već i niza okolnosti u kojima se nađemo. Netko može biti sklon pomaganju kao osoba, no to ne znači da će se uvijek i konzistentno ponijeti na taj način - ukratko crte osobnosti nisu niti fiksirane niti konzistentne kroz naš život ili kroz sva područja života. Uostalom ako se malo zamislimo lako ćemo vidjeti kako se stalno nalazima u situacijama koje nisu crno bijelo a mi ne reagiramo uvijek na konzistentni način, pa čak ni u skladu s našim crtama osobnosti.

 

Nadalje, ljudi su skloni pojednostavljivati opise drugih ljudi. Recimo upoznamo nekog na nekom društvenom događaju i osoba je povučena, ozbiljna zatvorena i mi ga počnemo doživljavamo kao takvu. Štoviše, ako ju ponovno sretnemo skloniji smo uočavati njegove osobine koje se uklapaju u našu sliku te osobe i ignorirati one druge. Ako spomenuta osoba pokaže vedrinu i dobro raspoloženje reći ćemo da se neobično ponaša. No ako je ozbiljan i zatvoren smatrati ćemo da je to on, da je to njegov "pravi" identitet. To se u psihologiji zove confirmation bias (sklonost potvrdi), jer smo skloniji uočavati (u ovom slučaju) crte osobnosti koje potvrđuju naše pretpostavke ili stavove (bez obzira kako do njih došli), a ignorirati one osobine koje se ne uklapaju u našu sliku.

Zvuči li vam to poznato? Ako znamo da je netko Jarac mi astrolozi smatramo da osoba treba biti ozbiljna, zatvorena, ambiciozna i sl., te svaki put kada ju vidimo takvu kažemo: pa da, on je Jarac. No i jarčevi znaju biti veseli, zabavni, radosni i to nekako ne primjećujemo tj. ignoriramo zbog spomenute sklonosti potvrđivanju. Ili kažemo: baš je neobičan ovaj Jarac. Da ne govorim kako mi astrolozi volimo u analizi gledati astrološke indikatore i onda tražiti na osobi ili u njenom životu događaje koji korespondiraju sa našim pretpostavkama, dok redovno ignoriramo situacije kada stvari "ne funkcioniraju", tj. kada se osobine ne uklapaju u astrološke indikatore. Drugim riječima često smo krajnje subjektivni i nekritički spram astrologije. Zato ja uvijek govorim kako su mi zanimljiviji primjeri gdje neka tehnika NE funkcionira jer tek tu možemo istinski provjeriti neku metodu ili naučiti nešto novo. Pozitivne primjere je veoma lako naći...

Poznato je istraživanje koje je još u 70-ima proveo poznati psiholog Hans Eysenck (u suradnji s astrologom Jeff Mayom) u kojem je tražio korelaciju između ekstrovertnosti i introvertnosti u vezi znakova zodijaka ("muški" ili neparni znaci bi trebali biti ekstrovertniji, dok "ženski" ili parni introvertniji). I dobio je pozitivnu korelaciju. Problem je nastao kada su neki drugi psiholozi ponovili eksperiment i nisu dobili nikakvu korelaciju. Eysencka je to mučilo pa je išao analizirati svoj uzorak na kojem je dobio korelaciju. Budući da je dosta ljudi (uzorak) došlo iz Mayove škole astrologije uočio je jednu zanimljivost. Kada je odvojio uzorak na ljude koje se bave astrologijom ili bar poznaju opise znakova, te na ljude koji ne znaju ništa o astrologiji shvatio je kako pozitivna korelacija dolazi u prvoj grupi ljudi, a kod druge grupe (ljudi bez poznavanja astrologije ili znakova) korelacija ne postoji. Drugim riječima ljudi sami sebi pripisuju osobine u skladu sa znakom u kojem su rođeni kada znaju koje karakteristike "pripadaju" znaku.

Zato je i jedan od glavnih argumenata protiv astrologije klasični eksperiment gdje isti opis osobe dajemo većem brojem ljudi koji procjenjuju koliko se taj opis slaže sa njihovom stvarnom osobnošću. (U pedesetim godinama u Francuskoj su napravili opis baziran na horoskopu najpoznatijeg francuskog serijskog ubojice... :-)) Redovno se događa da većina ljudi ocjenjuje visok stupanj podudarnosti s opisom, iako su svi dobili identičan opis. Nedavno su i kod nas na jednoj televiziji napravili sličan eksperiment da dokažu kako je astrologija besmislica. Naravno da to ništa ne dokazuje u vezi astrologije jer bi istu stvar mogli napraviti sa bilo kojim psihološkim profilom. No tada nikom ne bi palo na pamet reći kako je npr. psihologija besmislica...

Ono što želim reći jest da trebamo biti oprezniji pri pridjeljivanju osobina drugim ljudima (pa i sebi) jer vrlo lako upadnemo u zamku pripisivanja i prepoznavanju osobina kod ljudi koje se uklapaju u naše pretpostavke, čak i kada ih iščitavamo iz natalne karte. To je princip u korijenu mnogih društvenih stereotipizacija koje redovno nisu poželjne i dobre.

 

No iza svega toga stoji tzv. princip idealiziranja osobina tj. pojednostavljivanja i sužavanja crta osobnosti kako bi mogli uspostavljati odnose s osobama te projicirati njihove moguće reakcije i ponašanja u raznim situacijama. Živimo u svijetu medija, filmova, serija, sapunica u kojima svakodnevno gledamo takvo pojednostavljivanje likova (tzv. "flat" karakteri), pa takav pristup često prenosimo u život. Posebno sapunice i lošije serije imaju tu tendenciju svođenja čovjekovih osobina na nekoliko vrlo jednostavnih crta osobnosti i na fiksiranost tih osobina - neki loš lik će uvijek i konzistentno biti loš i obrnuto. To je čak i jedan od kriterija kvalitete: koliko je lik u priči konzistentan.

I možda je takvo pojednostavljenje i nužno u filmovima gdje ste ograničeni vremenom i opsegom bavljenja temom i gdje su likovi u funkciji (manje ili više banalne) priče. No život nije baš takav (pa ni kvalitetniji filmovi, serije ili romani). Mi smo daleko kompleksniji (tzv. "round" karakteri) i daleko manje konzistentni. Naš gore spomenuti ozbiljni tip (ili Jarac) zapravo je jednako često i dobre volje i vedar, često i impulzivan, i pitanje je da li ga baš možemo svesti na nekoliko osobina koje mu pripisujemo. Ljudi su daleko kompleksniji i nisu samo Jarac ili Rak i sl. Kao što rekoh, ponašanje često, možda i više, ovisi o kontekstu životne situacije, nego li o stabilnim i konzistentnim crtama karaktera.

No ipak, takvo idealiziranje nam pomaže u komunikaciji i funkcioniranju u društvu upravo zbog pojednostavljivanja i projekcije naših očekivanja spram neke druge osobe. Na neki način tako nastojimo predvidjeti ponašanje drugih. Jer kuda bi stigli kada bi svaku osobu koju sretnemo pokušali što bolje i dublje razumjeti u svoj njenoj kompleksnosti. Praktičnije je stvari "izravnati" i pojednostavniti. No ta navika može stvarati probleme kada jednako tako pristupamo osobama koje nam jesu bliske (supružnik, bliski prijatelji, obitelj...). Tu bi ipak trebali malo dublje pristupiti osobi.

Osim toga ljudi se mijenjaju, iako mi to često ne primjećujemo, posebno ako nekog viđamo gotovo svakodnevno. Recimo, mnogo bračnih problema s kojima se srećem proizlazi upravo iz te činjenice: jedan od supružnika počne mijenjati svoje ponašanje i interese, dok druga osoba i dalje živi u vlastitim obrascima očekivanja spram supružnika i svijeta, te se vremenom pojavljuje niz problema ("to nije osoba s kojom sam se oženio/udala..."). A to, čini mi se, više govori o tome kako se ljudi slabo poznaju i kako često steretipiziramo jedni druge i pojednostavljujemo naš doživljaj bliske osobe...

 

No isto tako smo skloni i sami sebe stereotipizirati tj. pojednostavljivati ("izravnavati") ili se ponašati upravo u skladu s očekivanjima drugih. Nekako, kao da prihvaćamo ta očekivanja drugih u vezi nas samih i usvajamo ih kao svoj (pojednostavljeni) identitet, kao ono što mislimo o sebi samima. Sjećam se, kao mladac sam se našao nekim povodom na više dana na nekom događanju gdje nisam nikog od učesnika poznavao. I bio sam super raspoložen, zabavan, bacao fore i mnogi su me iz tog društva zapamtili kao strašno zabavnog tipa. U društvu ljudi koje dulje poznam malo tko bi me opisao baš kao takvog. Čak i godinama kasnije ljudi koje sam tamo upoznao tako su me doživljavali. Već tada sam razmišljao kako je zanimljivo kako u novom okruženju možeš graditi potpuno novi identitet i gotovo postati druga osoba. Ali nije stvar u tome da li sam ja zabavan ili nisam - ima dana kad me "ide" ima dana kad sam tih i miran (ili čak dosadan). Stvar je u tome da kada te okolina doživljava kao tihog i povučenog, drugačije ponašanje odmah dobiva kategoriju "čudan" ili "što mu je" i ljudi više ne znaju kako bi se postavili prema tom "drugačijem" ponašanju. Isto tako ljudi koji me poznaju iz mojih dvadesetih godina i ljudi koji su me upoznali u četrdesetima, kada bi usporedili svoje opise mene kao osobe, vjerojatno bi mislili da se radi o dvije različite osobe. Ali i jedno i drugo sam isti ja ali me okruženje, ljudi oko mene, drugačije određuju u ovom pojednostavljenom smislu tzv. "flat" karakteristika.

Poznati astrolog Nicholas Campion je na jednom davnom predavanju ispričao priču o sebi kako si je izračunao podznak (u početcima svog interesa za astrologiju) i kako je dobio podznak Škorpion i dugo je i sam sebe smatrao povučenim, sumnjičavim, skeptičnim i sl. Tada se još manualno računao horoskop i on je tada bio početnik. Campion dalje priča kako mu je godine dvije kasnije neki iskusni astrolog izračunao (točno) da mu je podznak zapravo Strijelac a ne Škorpion, te da je on zapravo ranije krivo izračunao. I od tada nadalje, kaže Campion, ja sam se doživljavao kao vedru, optimističku, otvorenu, filozofsku (itd.) osobu. Poanta je da uvijek možemo naći u životu osobine i karakteristike koje se uklapaju u neku našu (astrološku) pretpostavku ili očekivanja, ali mi nismo samo to, i nismo uvijek i svagdje takvi. Mi često i sebe, ali i druge, "poravnavamo" tj. pojednostavljujemo kako bi objasnili situacije koje živimo. Često si zbog raznih razloga pridjeljujemo neke osobine koja možda i nisu uvijek prominentne kao što mislimo. Na neki način tako kreiramo priče, narative, kojima povezujemo tkanje života u smislenu cjelinu. To je ono što se naziva "self concept" (poimanje sebe) i koji je jednako važan u našem identitetu kao i onaj self ili sebstvo koji proizlazi iz toga kako nas doživljavaju drugi.

 

Svojedobno sam pisao o frazi "karakter je sudbina" u jednom drugom kontekstu (Karakter je sudbina...), ali ta astrolozima draga fraza upravo pretpostavlja kako je karakter nešto fiksno, pa čak i nepromjenjivo (iz čega onda proizlaze i događaji u životu i naše ponašanje...). Možda je vrijeme da se oslobodimo takvog razmišljanja i kategoriziranja ljudi, pa i samih sebe. Možda trebamo malo proširiti svoja opažanja jer nijedan čovjek nije tako jednostavan da bi ga mogli fiksirati u neki obrazac, tip ili skup osobina. Još je Hegel u jednom članku kritizirao astrologiju upravo zbog toga: da sve kombinacije astroloških čimbenika ne može pokriti svu kompleksnost čovjeka i njegovog življenja.

Ono što možda ostaje relativno nepromijenjeno jest neka bazična struktura osobe (što nije isto što i osobine koje posjeduje) ili narativ, što ne znači da se i ta struktura ne može mijenjati - to može samo znači da ljudi rjeđe idu tako duboko u promjene. Ta struktura, možda nešto poput Lacanove fundamentalne fantazije, može davati privid stalnosti i stabilnosti. Ili je to možda treći vid identiteta, onaj "pravog" jastva ili subjekta (pored druga dva spomenuta vidova: poimanja sebe te sebstva kojeg određuje okolina). Ali sad sam otišao predaleko za ovaj članak...

 

Nakon svega moram reći da sve ovo ne znači da su opisi ili nabrajanje tih ljudskih osobina sasvim beskorisni ili pogrešni. Stvar je samo u tome da ih ne možemo uzimati kao da su nešto stalno, stabilno i konzistentno kroz cijeli život. Moramo biti svjesni da se one mijenjaju, da je život (pa i horoskop) dinamička struktura, proces... Isto tako da ovise o kontekstu ili područjima života: netko tko je grub i surov u poslu, privatno može biti veoma nježan i pažljiv prema npr. djeci. Astrologija nam može reći gdje bi pojedine osobine mogle biti vjerojatnije ili češće, a onda čak i u kojim razdobljima ćemo biti skloniji iskazivanju nekih osobina. No uvijek treba imati na umu da su to samo procjene, nešto poput vjerojatnosti, a ne statičke i fiksirane karakteristike. Mi kreiramo narative o sebi i drugima jer nastojimo određene osobine povezati u smislenu cjelinu, a time "predviđati" ponašanje drugih (pa i sebe). I ti narativi su dinamički procesi, kao što rekoh, tkanje naših života ili, kao što bi P. Goldie rekao, narativno sebstvo. Zato kažem da možda i nije dobro kada se fiksiramo samo na neke crte osobnosti i tretiramo ih kao nešto što je trajno prisutno u čovjeku. Čak i u nekim slučajevima kada nam izgleda da se osoba nakon mnogo godina uopće nije promijenila, moramo se zapitati da li mi vidimo (ili pamtimo) samo ono što želimo vidjeti od crta osobnosti te osobe (a ostalo ignoriramo). Jer ako malo pažljivije počnemo promatrati vidjeti ćemo kako se ljudi (njihove osobine i ponašanja) itekako mijenjaju kroz život, kao što se mijenja i svijet oko njih koji ih jednako određuje. Jer kakav bi to svijet bio kad bi bili isti od rođenja do smrti?

 

 

 

Add comment

Security code
Refresh