U2egipt

syB09Možemo li neku osobu svesti na niz karakternih crta ili osobina i tretirati te osobine kao nešto stabilno, fiksno i konzistentno kroz nečiji život. Izgleda da to stalno radimo, ne samo mi astrolozi, već i ljudi u svakodnevnom životu.

 

Mi astrolozi često volimo nabrajati osobine osoba kojima radimo horoskope, pa kažemo da je neka osoba poduzetna, impulzivna, temperamentna, kompetitivna i sl. ukoliko recimo procijenimo kako je Mars ili znak Ovna naglašen. Ako uzmete neku astrološku početnicu u njoj ćete naći niz takvih lista i opisa za znakove, planete, aspekte i sl. Da ne govorim o popularnim opisima znakova... Jedno vrijeme je čak bio trend u astrologiji da se sva značenja astroloških čimbenika svede na što kraću listu takvih ključnih riječi. Na stranu što se u takvim opisima redovno miješaju crte osobnosti, vrijednosti, karakterne crte, stanja i emocije, pa imamo miš-maš svega i svačega strpano pod istu kategoriju (ali o tom nekom drugom prilikom). U ovom trenutku mi je bitnije to da takve osobine veoma često tretiramo kao nešto trajno, stabilno i konzistentno kroz čovjekov život. No da li je to baš tako? Da li ti opisi svojstava osobnosti zaista imaju takvu stabilnost i trajnost kakvu joj pripisujemo? Mnoge suvremene psihologije i psihološka istraživanja ukazuju kako te osobine i nisu tako stabilne i konzistentne, da osobnost (pa čak i karakter) i nisu tako fiksna i stalna kategorija kao što se to nama čini.

Recimo, neka istraživanja u socijalnoj psihologiji pokazuju kako su ponašanja osobe uvjetovane više okolnostima nego karakternim osobinama. Pretpostavka je bila da ljudske osobine određuju i naše ponašanje i reakcije. U jednom su eksperimentu, naprimjer, gledali koliko će studenata pomoći osobi kad joj iz ruke ispadne hrpa papira, dakle gledali su sklonost pomaganju (ili nešto slično) što može biti osobina ličnosti. I dobili su visok pozitivni postotak. No kada su grupi studenata rekli da žurno moraju otići na drugi kraj kampusa zbog neke obaveze, postotak spremnosti na pomaganje je drastično opao. Drugim riječima određeno ponašanje ili karakteristike nisu samo stvar osobnosti, već i niza okolnosti u kojima se osoba nađe. Netko može biti sklon pomaganju kao osoba, no to ne znači da će se uvijek i konzistentno ponijeti na taj način - ukratko crte osobnosti nisu niti fiksirane niti konzistentne kroz naš život ili kroz sva područja života. Uostalom ako se malo zamislimo lako ćemo vidjeti kako se stalno nalazima u situacijama koje nisu crno- bijele, i mi ne reagiramo uvijek na konzistentni i isti način, pa čak ni u skladu s onim što smatramo našim crtama osobnosti.

Sklonost potvrđivanju i pridjeljivanje osobina

Ljudi su skloni krajnje pojednostavljivati opise drugih ljudi. Recimo upoznamo nekog na nekom društvenom događaju i osoba je povučena, ozbiljna zatvorena i mi ga počnemo doživljavamo kao takvu. Štoviše, ako ju ponovno sretnemo skloniji smo uočavati njegove osobine koje se uklapaju u našu sliku te osobe i ignorirati one druge. Ako spomenuta osoba pokaže vedrinu i dobro raspoloženje reći ćemo da se "neobično" ponaša. No ako je ozbiljan i zatvoren smatrati ćemo da je to on, da je to njegov "pravi" identitet. To se u psihologiji zove confirmation bias (sklonost potvrdi), jer smo skloniji uočavati (u ovom slučaju) crte osobnosti koje potvrđuju naše pretpostavke ili stavove (bez obzira kako do njih došli), a ignorirati one osobine koje se ne uklapaju u našu sliku.

Zvuči li vam to poznato? Ako znamo da je netko Jarac mi astrolozi smatramo da osoba treba biti ozbiljna, zatvorena, ambiciozna i sl., te svaki put kada ju vidimo da se tako ponaša kažemo: "pa da, on je Jarac". No i jarčevi znaju biti veseli, zabavni, živahni, radosni i to nekako rjeđe primjećujemo tj. ignoriramo zbog spomenute sklonosti potvrđivanju. Ili kažemo: "baš se neobičan ponaša ovaj Jarac". Da ne govorim kako mi astrolozi volimo analizirati astrološke indikatore, a onda tražiti na osobi ili u njenom životu događaje koji korespondiraju sa našim (astrološkim) pretpostavkama, dok redovno ignoriramo situacije kada stvari "ne funkcioniraju", tj. kada se osobine ne uklapaju u astrološke indikatore. Drugim riječima često smo krajnje subjektivni i nekritički spram astrologije. Zato ja uvijek govorim kako su mi zanimljiviji primjeri gdje neka tehnika NE funkcionira jer tek tu možemo istinski provjeriti neku metodu ili naučiti nešto novo. Pozitivne primjere ili potvrdu neke tehnike je veoma lako naći...

Poznato je istraživanje koje je još u 70-ima proveo poznati psiholog Hans Eysenck (u suradnji s astrologom Jeff Mayom) u kojem je tražio korelaciju između ekstrovertnosti i introvertnosti u vezi znakova zodijaka ("muški" ili neparni znaci bi trebali biti ekstrovertniji, dok "ženski" ili parni introvertniji). I dobio je pozitivnu korelaciju. Problem je nastao kada su neki drugi psiholozi ponovili eksperiment i nisu dobili nikakvu korelaciju. Eysencka je to mučilo pa je išao analizirati svoj uzorak na kojem je dobio korelaciju. Budući da je dosta ljudi (uzoraka) došlo iz Mayove škole astrologije uočio je jednu zanimljivost. Kada je odvojio uzorak na ljude koje se bave astrologijom ili bar poznaju opise znakova, te na ljude koji ne znaju ništa o astrologiji shvatio je kako pozitivna korelacija dolazi u prvoj grupi ljudi, a kod druge grupe (ljudi bez poznavanja astrologije ili znakova) korelacija ne postoji. Drugim riječima, ljudi sami sebi pripisuju osobine u skladu sa znakom u kojem su rođeni kada znaju koje karakteristike "pripadaju" znaku.
Zato je i jedan od glavnih argumenata protiv astrologije klasični eksperiment gdje isti opis osobe dajemo većem brojem ljudi koji procjenjuju koliko se taj opis slaže sa njihovom stvarnom osobnošću. (U pedesetim godinama u Francuskoj su napravili opis baziran na horoskopu najpoznatijeg francuskog serijskog ubojice... :-))  Redovno se događa da većina ljudi ocjenjuje visok stupanj podudarnosti s opisom, iako su svi dobili identičan opis. Nedavno su i kod nas na jednoj televiziji napravili sličan eksperiment da dokažu kako je astrologija besmislica. Naravno da to ništa ne dokazuje u vezi astrologije jer bi istu stvar mogli napraviti sa bilo kojim psihološkim profilom. No tada nikom ne bi palo na pamet reći kako je npr. psihologija besmislica...

Ono što želim reći jest da trebamo biti oprezniji pri pridjeljivanju osobina drugim ljudima (pa i sebi) jer vrlo lako upadnemo u zamku pripisivanja i prepoznavanju osobina kod ljudi koje se uklapaju u naše pretpostavke, čak i kada ih iščitavamo iz natalne karte. To je princip u korijenu mnogih društvenih stereotipizacija koje redovno nisu poželjne i dobre.

Pojednostavljene osobnosti i kompleksnost života

No iza svega toga stoji tzv. princip idealiziranja osobina tj. pojednostavljivanja i sužavanja crta osobnosti kako bi mogli uspostavljati odnose s osobama te projicirati njihove moguće reakcije i ponašanja u raznim situacijama. Živimo u svijetu medija, filmova, serija, sapunica u kojima svakodnevno gledamo takvo pojednostavljivanje likova (tzv. "flat characters"), pa takav pristup često prenosimo u život. Posebno sapunice i lošije serije imaju tu tendenciju svođenja čovjekovih osobina na nekoliko vrlo jednostavnih crta osobnosti i na fiksiranost tih osobina - neki loš lik u sapunici će uvijek i konzistentno biti loš i obrnuto, dobar lik je konzistentno dobar. To je čak i jedan od kriterija kvalitete u pričama i filmovima: koliko je lik u priči konzistentan kroz cijeli film.

I možda je takvo pojednostavljenje i nužno u filmovima gdje ste ograničeni vremenom i opsegom bavljenja nekom temom (pričom) i gdje su likovi u funkciji (manje ili više banalne) priče. No život nije baš takav (a nisu ni kvalitetniji filmovi, serije ili romani). Mi smo daleko kompleksniji (tzv. "round characters") i daleko manje konzistentni. Naš gore spomenuti ozbiljni tip (tj. Jarac) zapravo je jednako često i dobre volje i vedar, često i impulzivan, i pitanje je da li ga baš možemo svesti na nekoliko osobina koje mu pripisujemo. Ljudi su daleko kompleksniji i nisu samo Jarac ili Rak ili neki drugi znak. Kao što rekoh, ponašanje često, možda i više, ovisi i o kontekstu životne situacije, nego li o stabilnim i konzistentnim crtama karaktera. No ipak, takvo idealiziranje nam pomaže u komunikaciji i funkcioniranju u društvu upravo zbog pojednostavljivanja i projekcije naših očekivanja spram neke druge osobe. Kao da tako nastojimo predvidjeti ponašanje drugih. Jer kuda bi stigli kada bi svaku osobu koju u životu sretnemo pokušali što bolje i dublje razumjeti u svoj njenoj kompleksnosti. Praktičnije je stvari "izravnati" i pojednostavniti. No ta navika može stvarati probleme kada jednako tako pristupamo osobama koje nam jesu bliske (supružnik, bliski prijatelji, obitelj...). Tu bi ipak trebali malo dublje pristupiti osobi.

Osim toga ljudi se mijenjaju, iako mi to često ne primjećujemo - posebno ako nekog viđamo gotovo svakodnevno. Recimo, mnogo bračnih problema s kojima se srećem praksi proizlazi upravo iz te činjenice: jedan od supružnika počne pomalo mijenjati svoje ponašanje i interese, dok druga osoba i dalje živi u vlastitim obrascima očekivanja spram supružnika i svijeta, pa se vremenom pojavljuje niz problema u odnosu ("to nije osoba s kojom sam se oženio/udala..."). A to, čini mi se, više govori o tome kako se ljudi slabo poznaju i kako često steretipiziramo jedni druge i pojednostavljujemo naš doživljaj bliske osobe...

Poimanje sebe i narativni identitet

No isto tako smo skloni i sami sebe stereotipizirati tj. pojednostavljivati ("izravnavati"), ili se ponašati upravo u skladu s (pojednostavljenim) očekivanjima drugih. Nekako, kao da prihvaćamo ta očekivanja drugih u vezi nas samih te ih usvajamo kao svoj (pojednostavljeni) identitet, tj. kao ono što mislimo o sebi samima, kako se doživljavamo. Sjećam se, kao mladić sam se našao nekim povodom na više dana na nekom događanju gdje nisam nikog od učesnika poznavao. I bio sam super raspoložen, zabavan, bacao fore i mnogi su me iz tog društva zapamtili kao strašno zabavnog tipa. U društvu ljudi koje dulje poznam malo tko bi me opisao baš kao takvog. Čak i godinama nakon toga ljudi koje sam tamo upoznao su me takvim doživljavali. Već tada sam razmišljao kako je zanimljivo kako u novom okruženju možeš graditi potpuno novi identitet i gotovo postati druga osoba. Ali nije stvar u tome da li sam ja zabavan ili nisam - ima dana kad me "ide", ima dana kad sam tih i miran (ili čak dosadan). Stvar je u tome da kada te okolina doživljava kao tihog i povučenog, drugačije ponašanje odmah dobiva kategoriju "čudan" ili "što mu je" i ljudi više ne znaju kako bi se postavili prema tom "drugačijem" ponašanju. Isto tako ljudi koji me poznaju iz mojih dvadesetih godina, i ljudi koji su me upoznali u mojim četrdesetima, kada bi usporedili svoje opise mene kao osobe, vjerojatno bi mislili da se radi o dvije skroz različite osobe. Ali i jedno i drugo sam isti "ja", ali me okruženje, ljudi oko mene, drugačije određuju u ovom pojednostavljenom smislu tzv. "flat" karakteristika.

Poznati astrolog Nicholas Campion je na jednom davnom predavanju ispričao priču o sebi kako si je izračunao podznak (u početcima svog interesa za astrologiju) i kako je dobio podznak Škorpion i dugo je i sam sebe smatrao povučenim, sumnjičavim, skeptičnim i sl. Tada se još manualno računao horoskop i on je tada bio početnik. Campion dalje priča kako mu je godine, dvije kasnije neki iskusni astrolog izračunao kako mu je podznak zapravo Strijelac a ne Škorpion, te da je on zapravo ranije krivo izračunao. I od tada nadalje, kaže Campion, ja sam se doživljavao kao vedru, optimističku, otvorenu, filozofsku (itd.) osobu.  Poanta je da uvijek možemo naći u životu osobine i karakteristike koje se uklapaju u neku našu (astrološku ili drugu) pretpostavku ili očekivanja - ali mi nismo samo to, i nismo uvijek i svagdje takvi. Mi često i sebe, ali i druge, "poravnavamo" tj. pojednostavljujemo kako bi objasnili situacije koje živimo. Često si i sami zbog raznih razloga pridjeljujemo neke osobine koja možda za druge i nisu uvijek prominentne kao što mi mislimo. Na taj način kreiramo priče, narative, kojima povezujemo tkanje života u smislenu cjelinu. To je ono što se naziva "self concept" (poimanje sebstva) i koji je jednako važan u našem identitetu kao i onaj "self" ili sebstvo koji proizlazi iz toga kako nas doživljavaju drugi. To se u nekim psihologijama i naziva "narativno sebstvo" ili narativni identitet, jer u kreiranju smislene priče koja objašnjava i povezuje razne događaje u životu (ili psihi) mi zapravo kreiramo identitet koji povezuje različite, pa čak i kontradiktorne elemente naših života u jedinstvenu cjelinu.

 

Svojedobno sam pisao o frazi "karakter je sudbina" u jednom drugom kontekstu, ali ta astrolozima draga fraza upravo pretpostavlja da je karakter nešto fiksno, pa čak i nepromjenjivo (iz čega onda proizlaze i događaji u životu i naše ponašanje...). Možda je vrijeme da se oslobodimo takvog razmišljanja i kategoriziranja ljudi, pa i samih sebe. Možda trebamo malo proširiti svoja opažanja jer nijedan čovjek nije tako jednostavan da bi ga mogli fiksirati u neki obrazac, tip ili nekoliko osobina. Još je Hegel u jednom članku kritizirao astrologiju upravo zbog toga: da sve kombinacije astroloških čimbenika ne može pokriti svu kompleksnost čovjeka i njegovog življenja.   Ono što možda ostaje relativno nepromijenjeno jest neka bazična struktura osobe (što nije isto što i osobine koje posjeduje) ili narativ, što ne znači da se i ta struktura ne može mijenjati - to može samo znači da ljudi rjeđe idu tako duboko u promjene. Ta struktura, možda nešto poput Lacanove "fundamentalne fantazije", može davati privid stalnosti i stabilnosti. Ili je to možda treći vid identiteta, onaj "pravog" jastva ili subjekta (pored druga dva spomenuta vida: poimanja sebe, te sebstva kojeg određuje okolina). Ali sad sam otišao predaleko za ovaj članak...

Nakon svega moram reći kako sve ovo ne znači da su opisi ili nabrajanje tih ljudskih osobina sasvim beskorisni ili pogrešni. Stvar je samo u tome da ih ne možemo uzimati kao da su nešto stalno, stabilno i konzistentno kroz cijeli život. Moramo biti svjesni da se one mijenjaju, da je život (pa i horoskop) dinamička struktura, proces... Isto tako da ovise o kontekstu ili područjima života: netko tko je grub i surov u poslu, privatno može biti veoma nježan i pažljiv prema npr. djeci. Astrologija nam može reći gdje bi pojedine osobine mogle biti vjerojatnije ili češće, a onda čak i u kojim razdobljima ćemo biti skloniji iskazivanju nekih osobina. No uvijek treba imati na umu da su to samo procjene, nešto poput vjerojatnosti, a ne statičke i fiksirane karakteristike. Mi kreiramo narative o sebi i drugima jer nastojimo određene osobine povezati u smislenu cjelinu, a time "predviđati" ponašanje drugih (pa i sebe). I ti narativi su dinamički procesi, kao što rekoh, tkanje naših života ili, kao što bi P. Goldie rekao, narativno sebstvo. Zato kažem da možda i nije dobro kada se fiksiramo samo na neke crte osobnosti i tretiramo ih kao nešto što je trajno prisutno u čovjeku. Čak i u nekim slučajevima kada nam izgleda da se osoba nakon mnogo godina uopće nije promijenila, moramo se zapitati da li mi vidimo (ili pamtimo) samo ono što želimo vidjeti od crta osobnosti te osobe (a ostalo ignoriramo). Jer ako malo pažljivije počnemo promatrati vidjeti ćemo kako se ljudi (njihove osobine i ponašanja) itekako mijenjaju kroz život, kao što se mijenja i svijet oko njih koji ih podjednako određuje. Jer kakav bi to svijet bio kad bi svi bili isti od rođenja do smrti?

 

 

 

Joomla! Debug Console

Session

Profile Information

Memory Usage

Database Queries