U trećem dijelu se bavimo ostalim prisnostima i to međama i trokutima. Te dvije vrste vladarstva se također pojavljuju dosta često u primjenama. Na kraju ću kratko spomenuti dekane, koje u to doba i ne sapadaju striktno u vrste prisnosti iako su ih kasnije u tradiciji počeli tako tretirati
Međe
Međe (engl. terms) jedna su od najmisterioznijih prisnosti astrološke analize. To je podjela svakog zodijaka na 5 dijelova koji su različite dužine tj. koji imaju razni broj stupnjeva, a kojima vlada po jedan od 5 planeta (bez Sunca i Mjeseca). (Slika dolje) Danas su se zadržali u tradicionalnoj horarnoj astrologiji, dok se u suvremenoj astrologiji gotovo i ne spominju. Izvori međa također su nepoznati, a koliko su problema već zarana stvarali vidimo u Ptolemejovu Tetrabiblosu gdje im Ptolemej posvećuje neuobičajeno mnogo prostora, pokušavajući dokučiti njihovu logiku. Na kraju spominje kako je našao drevni svitak koji je bio prilično uništen, ali koji mu je ipak omogućio shvatiti logiku rasporeda međa. Pa ipak, kaže, kako tzv. egipatske međe u primjeni sasvim dobro funkcioniraju na primjerima paradigmatskih rođenja (to je navodno izvjesna izgubljena drevna zbirka natalnih karti).
Možda su međe ipak nekakvi "X faktor" u astrologiji, nekakva ne-logična anomalija koj4a je nužna kako bi sustav funkcionirao, slično kao što se Hermes među planetima gotovo uvijek ponaša izvan pravila poput neke namjerne anomalije. Ipak, međe imaju izvjesnu logiku. Naime, kada zbrojimo sve stupnjeve međa koji su dodijeljeni nekom planetu (u svim znakovima) njihova suma je jednaka tzv. srednjim ophodnjama (razdobljima) planeta. To može upućivati kako su međe nekako povezane s planetarnim razdobljima i vremenom. I zaista, međe se veoma intenzivno koriste u vremenskim tehnikama tj. prognozama (posebno u tzv. primarnim direkcijama), i njihova je logika blisko povezana s ciklusima ophodnji planeta tj. sinodičkim ciklusima. O tome detaljnije kada ću govoriti o helenističkim metodama prognoze.
Grčki naziv je horia i znači međe, granice, krajine. To je množina od horion i budući da se u tekstovima redovno upotrebljava oblik riječi u množini, to upućuje na mogućnost kako su zapravo sami stupnjevi te pojedinačne međe ili granice. No riječ međe u množini može značiti i nekakvu sasvim novu nedokumentiranu apstraktnu imenicu. Grčki horos (što nema nikakve veze sa riječi hōroskopos) znači izvorno i kamenove ili stupove (na ulazu u imanje ili u neki hram) koji su omeđivali ili ograničavali nešto, dakle kameni međaši. No, ova riječ, odnosno pojam granice, ima veze i sa mjerama ili standardima, pa i pravilima ili ciljevima.
Također će u logici označavati, naprimjer, premise kao svojevrsne "granice" kojima je određeno zaključivanje, pa čak i općenito uvjete koji postavljaju granice nečega. Tako će i grčka riječ za odredbu ili definiciju imati u korijenu ovu riječ, jer odredba postavlja granice, određuje to što se definira.
Odrediti, postaviti granice, zapravo ima veze i sa označavanjem nečeg kao granice i odredbe, pa se tako ova vrsta prisnosti približava svojevrsnoj odredbi ili definiciji značenja samih planeta, te njihovim funkcioniranjem u zadanoj međi. Dakle planet kao vladar međe nekako određuje i definira ono što se dešava unutar njegovih međa ili postavlja određene konvencije, pravila ponašanja unutar svojih međa.
Važna je i činjenica da među vladarima međa nema Sunca i Mjeseca, dakle 5 međa unutar svakog znaka su dodijeljene preostalim planetima od Herma do Krona. Česta je fraza kako Sunce i Mjesec raspodjeljuju međe preostalim planetima, a budući da se svjetla nazivaju "vladarima svega" mogli bi reći kako oni nekako udjeljuju sva značenja, odnosno signifikacije, ostalim planetima. Kod Ptolemeja nalazimo dosta kompleksno objašnjenje koje izvodi međe iz drugih vrsta prisnosti, stvarajući poredak i duljinu međa. Na drugim mjestima se spominju i tzv. kaldejske međe koje se obično odbacuju jer nemaju gore spomenutu vezu sa ophodnjama planeta. Osim toga, kod Valenta nalazimo još jednu shemu međa koje djeluju više kao Valentovo očajno poigravanje s pokušajem deriviranja logike međa, a koje ne nalazimo opisane nigdje drugdje. No u primjerima se najčešće koriste tzv. egipatske međe.
U ovom uvodu ne bih ulazio u detalje svih tih razlika, tim više što ne daju pretjerano zadovoljavajuća objašnjenja porijekla međa. Izvjesnu korijensku sličnost s međama nalazimo u ranije pojašnjenim opisima znakova, gdje se određenim grupama stupnjeva pripisuje izvjesne (obično meteorološke ili mundane) karakteristike, a slična paralela bi se mogla reći za dekane – da možda imaju veze sa zviježđima i zvijezdama nekretnicama. Za sada ćemo dakle prihvatiti egipatske međe kao standard (slika desno), a vremenom ćemo se u primjenama osvrnuti na neke daljnje specifičnosti korištenja međa.
U svakom slučaju postoji sačuvani opisi planeta u pojedinim međama, a zanimljivo je da se koriste veoma slično kao i domovi planeta. Neki od tih opisa se čak daju zajednički za međe i domove. Naprimjer, "Afrodita u međama ili domovima Zeusa", i slično za sve ostale kombinacije. No ne postoje slični opisi planeta u uzvišenjima drugih planeta. Usprkos tajnovitosti i neobičnosti ove podjele, ona se veoma široko koristi u helenističkoj astrologiji, ali i u kasnijim vremenima – tek se u suvremeno doba potpuno gubi iz upotrebe.
Trokuti
Trokuti ili trigoni još jedna su manje-više zaboravljena metoda. U njoj se promatraju znakovi zodijaka koji su u trokutu (ili trigonu) kao cjelina (npr. Ovan, Lav i Strijelac). Suvremenijim rječnikom rečeno, radi se o znakovima istog elementa – vatrenim, zemljanim, zračnim i vodenim. No, već smo ranije spomenuli kako dodjela elemenata zodijacima možda i nije dio izvorne tradicije. U starijim tekstovima obično nećete naći spomen, naprimjer, "vatrenog trokuta", već će se redovno koristiti fraza "trokut Ovna, Lava i Strijelca". Tek kod Vetija Valenta nalazimo samo spominjanje "vatrenog trokuta" (i ostalih), ali bez posebnog izdvajanja 4 elemenata iz ostalih karakteristika znakova zodijaka.
Druga atipičnost jest da se trokutima dodjeljuju tri "gospodara". Naime, trokuti su blisko povezani s idejom dnevnih i noćnih planeta tj. sklona. Budući da su zodijaci "vatrenog" i "zračnog" trokuta muški, a dnevni planeti se "ushićuju" u muškim znakovima, onda su i dnevni planeti gospodari ta dva trokuta. Analogno za preostala dva trokuta koji sadrže ženske zodijake a koji su povezani su s noćnim planetima. Sam poredak ili hijerarhija gospodara također ovisi o tome da li je dnevno ili noćno rođenje (drugim riječima da li je Sunce iznad ili ispod horizonta). U konačnici poredak gospodara izgleda ovako:
- Ukoliko se radi o dnevnom rođenju tada trokutom Ovna, Lava, Strijelca gospodari prvo Sunce (dnevni vladar), zatim Zeus (noćni vladar), a treći gospodar, zvan zajednički, je Kron. U noćnom rođenju prva dva gospodara izmjenjuju mjesta: Zeus je prvi, zatim Sunce, a Kron ostaje zajednički. Ukratko Sunce je dnevni gospodar, Zeus noćni, a Kron zajednički.
- Za trokut Blizanci, Vaga, Vodenjak dnevni gospodar trokuta je Kron, zatim Hermes i treći je Zeus, za dnevno rođenje, dok je za noćno rođenje Hermes kao noćni vladar trokuta prvi, zatim Kron, te Zeus kao zajednički. Dakle Kron je dnevni vladar, Hermes noćni a Zeus zajednički.
- Za trokut Bik, Djevica, Jarac u noćnom je rođenju poredak Mjesec, Afrodita, Ares dok u dnevnom rođenju poredak je Afrodita, Mjesec, Ares. Mjesec je noćni vladar, Afrodita dnevni, a Ares zajednički.
- Za trokut Rak, Škorpion, Ribe u noćnom rođenju su gospodari Ares, Afrodita i Mjesec, dok je u dnevnom rođenju poredak Afrodita, Ares i Mjesec. Dakle Ares je noćni vladar, Afrodita dnevni a Mjesec zajednički
(Vetije Valent daje jedan takav opis u II. knjizi Antologije.)
Ukratko svaka trojka znakova ima dnevnog i noćnog vladara trigona, a postoji i "zajednički" vladar. Ptolemej je i tu unio "sitne" izmjene – on je izbacio iz upotrebe trećeg vladara, a za "vodeni" trokut Ares je i dnevni i noćni vladar. To možda i nije bez razloga jer se u većini primjena gleda ili dnevni ili noćni vladar, dok se zajednički uopće ne spominje u primjenama i metodama tako da ne postoji jedan primjer analize karte s korištenjem 3. vladara. Jedino u metodi vladara trigona Sunca i Mjeseca (recimo kod V. Valenta) se spominju sva tri vladara, tako da je moguće kako je to jedna specifična primjena samo u toj metodi analize karte. No čak i tu se treći vladar samo spominje, iako se s njim ništa u analizi ne radi. Tek se u arapskom razdoblju i kasnije, pod utjecajem Doroteja, počinju masovno koristiti sva tri vladara. Zapravo, u helenističkom razdoblju mogli bi reći kako gledamo samo jednog vladara koji je u dnevnom rođenju drugačiji nego u noćnom.
Ptolomej je gospodare trokuta i nekako izjednačio sa ostalim prisnostima u kontekstu spomenutog prebrojavanja vladarstava (almutena). No Ptolemej često unosi korekcije kao vlastite inovacije, pa ćemo se držati gore spomenutog rasporeda koji je rasprostranjeniji, a koji se zadržao i kroz arapsko razdoblje sve do srednjeg vijeka, pa čak i novog doba.
Pa ipak, kada počnemo pažljivije promatrati primjenu ideje gospodara trokuta u tekstovima počinjemo uočavati neke neobičnosti. Jednu krajnost nalazimo kod Doroteja koji gotovo svaku analizu započinje s gospodarima trokuta. Doduše Doroteja treba uzeti s popriličnom rezervom jer nemamo izvorni tekst već kasniju arapsku varijantu, koja je sama prijevod s perzijskog, a koja je značajno izmijenjena, pa i jezično iskvarena (grčki izvornik je zapravo bio pisan u stihu). Usprkos tome, teško je zamisliti da bi netko naknadno dodavao gospodare trokuta na toliko mjesta i u toliko primjena. Problem je u tome što ako za svaku temu koristite po tri gospodara (od sedam planeta), tada imamo gotovo identične indikatore za mnoge teme što je zapravo pomalo apsurdno. No ideja se proširila već u arapskom razdoblju kada je Dorotejeva knjiga bila iznimno utjecajna, pa su se pojavljivati i inovacije: naprimjer, kada gledamo 3 vladara trigona neke kuće/teme, svaki bi vladar trokuta opisivao različite signifikacije te kuće. ...... U svakom slučaju sve da je Dorotej i koristio gospodare trokuta tako široko, on je u tom smislu svakako iznimka, jer takvu primjenu ne nalazimo ni kod jednog drugog autora.
S druge strane kod Valenta, koji je ostavio dosta opsežne tekstove, uključujući i stotinjak karti (horoskopa), možemo uočiti kako on koristi gospodare trokuta isključivo za opću analizu Sunca i Mjeseca – nije mi poznato da spominje ili primjenjuje gospodare trokuta na druge planete ili točke. I to je izgleda bliže nekakvoj izvornoj i uobičajenoj helenističkoj astrologiji, jer takvu primjenu nalazimo i kod drugih autora. Dakle možda su trostruki vladari trokuta konstruirani specifično za analizu Sunca i Mjeseca (analogno su vladari međa samo za ostala 5 planeta).
No, tu nije kraj iznenađenjima. Kada pogledamo tekstove Antioha (i varijantu kod Porfirija) vidimo kako uopće nema spomena gospodara trokuta. Ta činjenica može otvoriti pitanje da li su gospodari trokuta izvorna metoda iz hermesove tradicije – tim više što su gospodari trokuta sami po sebi već izvedena tehnika i izvode se na temelju vladara domova i uzvišenja, te sklona. Naznaku mogućnosti kako gospodari trokuta nisu izvorna tehnika nalazimo neizravno u tekstovima Antioha i Porfirija: rekli smo da oni ne spominju gospodare trokuta, no postoji poglavlje koje govori u sugospodarima (Porfirije 7 i Antioh 5).
5. ...Da sugospodar nastaje kada bi isti zodijak bio uzvišenje jedne, kuća druge; i kako neki sugospodarima zovu vladare trokuta udomaćene drugim zvijezdama, naprimjer Kronos i Hermes su suvladari Afroditi zbog njenog trokuta po zodijaku, odnosno, vladari su Jarca i Djevice. I za druge na sličan način.
Inicijalno se u prethodnom poglavlju govori o zodijacima koji imaju uzvišenja, gdje su vladar doma i uzvišenja sugospodari – npr. Afrodita (domicil) i Mjesec (uzvišenje) su sugospodari Bika. Zatim slijedi pomalo dvosmislena izjava kako neki kažu da su vladari trokuta sugospodari; kod Antioha je nedvosmisleno da govori o vladarima doma zodijaka koji su u trokutu (trigonu) na određeni znak (Jarac i Djevica su u trokutu u odnosu na Bik), ali kod drugih bi se moglo pomisliti da govori u vladarima trokuta kao prisnosti (vladarstvu) jer se radi o istoj grčkoj riječi, trigonos. Interesantno je kako na taj način svi znakovi u trokutu imaju iste planete za gospodare u oba svoja doma: Afrodita ima Hermesa i Kronosa kao vladare zodijaka u trokutu, kako u odnosu na znak Bika, tako i u odnosu na znak Vage. Ako Sunce i Mjesec shvatimo kao jedan entitet (svjetla) dobivamo Aresa i Zeusa kao vladare zodijaka u trokutu, kako u odnosu na Lav tako i na Rak. Dakle trojke planeta koje imaju domicilno vladarstvo znakova u trokutu (tj. istog elementa) su:
- Vatreni trokut: Zeus (Str.), Ares (Ovan), Svjetlo (Sunce)(Lav)
- Vodeni trokut: Zeus (Ribe), Ares (Škorp.), Svjetlo (Mjesec) (Rak)
- Zračni trokut: Hermes (Bliz.), Afrodita (Vaga), Kron (Vodenj.)
- Zemljani trokut: Hermes (Djev.), Afrodita (Bik), Kron (Jarac)
Dakle, ako gledamo bilo koji znak zodijaka imamo gospodara (domicilnog) i dva sugospodara (znakovi u trokutu) što neodoljivo podsjeća na strukturu gospodara trokuta kojih je također tri (1 "glavni" i 2 dodatna). Nadalje, ako pogledamo Porfirijevu varijantu iste definicije mogli bismo zaključiti kako se u slučaju zodijaka bez uzvišenja poseže za vladarom jednog od znakova u trokutu. Doduše u Porfirijevoj varijanti grčkog teksta postoji izvjesna ambivalentnost gdje bi se fraza "gospodari trokuta" mogla odnositi i na gospodare zodijaka u trokutu, ali i na gospodare samih trokuta, što je R. Schmidt detaljnije razradio u svojim predavanjima. No budući da je Antiohova varijanta nedvosmislena zadržati ćemo se na njoj.
Sve u svemu ostaje pitanje da li su gospodari trokuta dio izvorne tradicije ili se negdje, vjerojatno dosta rano, učinila izvjesna modifikacija, moguće upravo ove ideje sugospodara kao znakova zodijaka u trokutu. Tim više što se ni elementi u ranijoj tradiciji izgleda ne povezuju izravno sa znakovima zodijaka, pa je moguće kako se ideja da su zodijaci u trokutu nekakvi zasebni entitet koji je povezan sa elementima, pojavila nešto kasnije u tradiciji. Isto tako je moguće kako su se gospodari trokuta formulirali kao posebni oblik prisnosti u svrhu primjene samo na Sunce i Mjesec koji su centralni u svakoj analizi karte i koji izravno određuju sklon. Konačno, Sunce i Mjesec imaju kraljevski status i često ih zovu kralj i kraljica, pa je možda za njih potrebno imati posebno gospodarstvo – jer tko bi mogao upravljati kraljevima? Vladar trokuta upravlja većim područjem (tri znaka) nego li domicilni vladar koji ima svoj jedan znak. Ovo mi se čini kao najplauzabilnija ideja koja ima i najviše potvrda u tekstovima.
Ostaje nam još pitanje da li su spomenuti sugospodari, kao i gospodari samih trokuta, sugospodari u smislu da su jednakopravni i da zajedno vladaju, ili su sugospodari tako da imaju izvjesnu hijerarhiju. U slučaju Valenta kod opisa gospodara trokuta možemo vidjeti izvjesnu hijerarhiju, s jedne strane u vremenskom smislu – jer poredak gospodara trokuta određuje vremena aktivnosti planeta i događaja. S druge strane, kod Valenta će i kvaliteta smještaja tih gospodara utjecati na nekakvu hijerarhiju važnosti pojedinih planeta. U svakom slučaju može se reći kako je u općoj analizi karte primjena gospodara trokuta, barem Sunca i Mjeseca, jedna od centralnih tehnika i kao takva ima smisla što je prilagođena (možda i izmišljena) upravo za Sunce i Mjesec. U idućoj knjizi ćemo puno detaljnije analizirati primjenu gospodara trokuta Sunca i Mjeseca kao dio tzv. Općih tehnika analize. No primjena gospodara trokuta na ostale planete i točke je ponešto upitna jer se gotovo uopće ne spominju, osim kod Doroteja koji ih koristi svuda. Po svemu sudeći vladar trigona je ipak samo jedan vladar (dnevni ili noćni) koji ima određenu opću funkciju podrške planetu, poput svojevrsnog regionalnog vladara. Valent te vladare povezuje sa vjetrovima tako da je u metafori života kao plovidbe (koja se često pojavljuje u tekstovima) vladar trigona možda taj koji daje "vjetar u jedra" ako je dobro postavljen ili usklađen s ostalim vladarima.
Što se tiče jezika, za gospodare trokuta koristi se opći pojam oikodespotēs, gospodar, ili specifično trigonodespotēs što naprosto znači gospodar trokuta. O ovim pojmovima ćemo nešto više reći na kraju poglavlja o prisnostima.
Lica ili dekani
Dekani su podjela zodijaka na segmente od 10 stupnjeva tako da svaki znak ima 3 dekana ili lica. Dekani zapravo nikada nisu bili dijelom pojma prisnosti, no ovdje ćemo ih spomenuti naprosto zato što su kasnije u tradiciji, posebno u srednjovjekovnoj astrologiji, uvršteni kao 5. vrsta prisnosti. Oni su svakako prisutni od najranijih vremena i također su obojeni izvjesnom mistikom, prije svega zato što se smatra da pripadaju drevnoj egipatskoj tradiciji. I danas imamo sačuvane neke opise (posebno u hermetičkim tekstovima) u kojima svaki dekan ima neobična i tajanstvena egipatska imena za koja ne znamo značenja. U tom smislu su dekani postali veoma važni u okultnim i teurgijskim tehnikama u vezi s imenima raznih daimona ili anđela koji se koriste u teurgiji. No postoji jedan mali fragment kod Hefastiona koji opisuje nekoliko dekana, ali i njima pripadajuća mjesta ("kuće", širine 10 stupnjeva), zbog čega postoji hipoteza kako su se dekani u predhelenističko doba u Egiptu koristili slično kasnijem korištenju znakovima zodijaka kao "kućama" – gotovo da bi mogli reći kako su se koristili 36 "znakova zodijaka" i 36 "kuća". U stvari, moguće je da su po tom egipatskom obrascu kasnije uveli i primijenili na podjelu od 12 zodijaka kao 12 astroloških kuća. Nažalost, o tome nemamo sačuvanih detaljnijih tekstova i ostaje nam nadati se kako će se jednog dana možda pronaći ili proučiti neki stariji tekstovi iz egipatskih vremena.
Grčka riječ za ono što danas zovemo dekan (dekanos je zapravo kasniji naziv jer svaki dekan ima 10 stupnjeva) je prosōpon, a znači lice ili obraz, kako u doslovnom tako i u prenesenom smislu. Koristi se i kao naziv za masku ili ulogu (npr. u kazalištu), a ima i značenje ličnosti ili osobnosti. Zanimljivo je da se isti pojam koristi i kao naziv za gramatička lica (ja, ti, on/ona/ono) kojih je tri, upravo kao što je tri lica ili dekana u svakom znaku. Stoga ću za dekane nadalje koristiti riječ lice.
Sačuvani opisi lica puno su sličniji današnjim opisima znakova jer opisuju gotovo bi mogli reći "psihološke" karakteristike, za razlika od zodijaka (kao što smo ranije vidjeli) koji imaju prilično opća ili apstraktnija značenja. To bi svakako bilo u skladu sa značenjem ličnosti i osobnosti riječi prosōpon u smislu ("psiholoških") karakteristika koja su sadržana u znakovima.
Licima se pridjeljuju i pojedini planeti. Zanimljivo je kako planeti koji su pridjeljeni svakom licu slijede tzv. kaldejski poredak planeta (ali obrnutim poredkom) počevši sa prvim licem Ovna kojem je dodijeljen Ares. Drugom licu Ovna je dodjeljeno Sunce, trećem licu Ovna Afrodita. Zatim je prvom licu Bika dodijeljen Hermes, zatim Mjesec, i Kronos. Prvom licu Blizanaca je dodijeljen Zeus, pa opet Ares itd.
Ako pogledamo prva lica svakog od zodijaka dobivamo i poredak dana u tjednu: naprimjer ako počnemo od utorka kojem je pridjeljen Ares (1. lice Ovna), srijedi je pridjeljen Hermes (1. lice Bika), četvrtku je pridjeljen Zeus (1. lice Blizanaca), petku je pridjeljena Afrodita (1. lice Raka), suboti je pridjeljen Kronos (1. lice Lava), nedjelji je pridjeljeno Sunce (1. lice Djevice), ponedjeljku je pridjeljen Mjesec (1. lice Vage), i dalje se ponavlja.
Taj poredak je sačuvan i u podjeli dnevnih i noćnih sata tijekom dana – naime noć (i dan) se dijele na 12 dijelova pri čemu svakom tom razdoblju je dodijeljen i jedan planet. Ti dijelovi su vremenski raznih duljina, jer je noć kraća ljeti nego zimi. I tu opet dolazimo do nekih predhelenističkih veza s licima. Naime postoji još drevnija tradicija podjele noći (i dana), ne na 12, već na 36 dijelova. Takve podjele nalazimo na crtežima u egiptskim hramovima i horoskopima već od 2300 g.p.n.e., a kasnije i na crtežima zodijaka iz Dendre, Esne i Heterae. U biti, kada uzmemo 36 noćnih i 36 dnevnih dijelova dolazimo do broja 72 koji je značajan zbog toga što se od davnina nebo grupiralo u 72 zviježđa (Aratus, Ptolemej i drugi). Sve nam to nekako govori o priličnom drevnom porijeklu lica i njihove veze sa drevnim metodama mjerenja vremena, koje su još uvijek predmet mnogih rasprava. I opet, ova se podjela mnogo koristi u hermetičkim i magijskim tehnikama jer se svakom od 72 segmenata dodjeljuje neki anđeo ili demon.
Druga podjela, po elementima
Kasnije u tradiciji, posebno u srednjem vijeku, lica su podignuta na razinu prisnosti kao 5. vrsta prisnosti što nije bilo dio izvorne tradicije – lica se nigdje ne koriste kao vladarstva već povremeno kao zasebna tehnika, možda baš zato što su pripadala nekoj drevnijoj tradiciji. Ptolemej jest uveo petu vrstu prisnosti koju je zvao phasis (pojavnost) ili oblikovanje (aspekt) i koja nema nikakve veze s licima, a koja se kasnije u tradiciji pogrešno tumačila. Sudeći po nekim ranim verzijama komentara Ptolemeja izgleda da su se rano pojavile verzije Tetrabiblosa koje su phasis prevodile sa prosopon pa su se tako lica počela tumačiti kao vrsta prisnosti. To je najlogičnije objašnjenje jer ne vidim kako bi netko mogao izjednačiti toliko različite stvari.
U svakom slučaju lica su se dosta rijetko koristila u praktičnim tehnikama i analizama, a i kad se pojavljuju često je teško razlučiti da li se riječ prosōpon koristi u specifičnom smislu astrološke tehnike ili naprosto kao opća riječ za lice ili ličnost. Budući da nemamo nekih detaljnijih opisa primjene zasada ćemo ovu tehniku ostaviti otvorenu za buduća tumačenja.
Nastavak: 3.4 Prisnosti (vladarstva) 4. dio
