U četvrtom dijelu ću se osvrnuti na jezik i termine koji se koriste kod vladarstva što nam može dati važne naznake o tome kako koristiti te astrološke pojmove.
Jezik prisvajanja i vladanja
Vidjeli smo kako se u opisima domova, uzvišenja, međa i trokuta kod Antioha i Porfirija gotovo ne spominju riječi u vezi vladanja, čak se ni ne daje zasebno definicija pojma vladarstva. Ako i postoji neki opći termin za ono što se kasnije nazvalo "vladarstva", to bi bio pojam oikeiōsis koji smo već spominjali, a koji bismo prevodili kao prisnost, familijarnost, pripadnost, ili čak vlastitost. Kod Ptolemeja je taj pojam (uz sunoikeiōsis) izrazito čest kod opisa raznih oblika povezivanja planeta sa drugim planetima i znakovima. Pa ipak, u samim tekstovima često se koriste razni pojmovi sa značenjima vladanja bez da se posebno objašnjavaju ili definiraju. Pogledajmo pažljivije značenja tih riječi koja se upotrebljavaju. Dvije se riječi najčešće koriste za vladare: kurios i oikodespotēs.
Grčka riječ kurios kao pridjev znači jak, silan, moćan, a kao supstantiv se koristi kao moć, vlast, dakle i vladar, gospodar. U značenju "vladara" veoma je slična riječi oikodespotēs, pa sam radi razlikovanja za kurios koristio prijevod vladar, a za oikodespotēs gospodar, iako bi se lako moglo učiniti i obrnuto. Émile Benveniste izvodi zanimljivu etimologiju riječi kurios u kontekstu indoevropskog značenja riječi za svet i svetost. Analogijom ju povezuje preko riječi kueō, biti trudan, sa riječju kuō (i kuma) koja znači nabubriti se, napuhati, ali koja znači i uzdizanje (i valova, rijeka, mora), a zatim argumentira tu neobičnu vezu koja se ponavlja u nekim indoevropskim jezicima (pa i slavenskim) između nabreknutosti, napuhnuća s jedne, te snage, blagostanja s druge strane. Tu vezu i danas možemo vidjeti u jeziku kad kažemo da je netko bujan ili nabubrio od snage. Slično i za žene u drugom stanju. Dakle, biće ili predmet bubri vrhunaravnom snagom, ono prima moć vlasti i mogućnost činjenja koja može umnažati, činiti da raste. Na kraju Benveniste zaključuje kako se svojstvo svetosti i posvećenost definira kao snaga koja buja i oplođuje, koja je kadra davati život, učiniti da se množe plodovi prirode (E. Benveniste III-1). U vezi astrološkog vladarstva ovo bi upućivalo na posebnu vrstu moći vladarstva koje je nekako sankcionirano od strane boga, božanstva (ili nekog višeg autoriteta), za razliku od drugih vrsta vođa ili samovladara koji ne moraju imati tu posvećenost ili božji autoritet iza sebe – poput čelnika koji upravljaju i vladaju nečim u nečije ime, ili koji su vlastitim borbom ili zaslugama došli do položaja moći. Sjetimo se da je i u zapadnoj povijesti kraljeve krunila crkva, dok je bilo i vladara koji nisu potvrđeni od svete crkve. Odatle dolaze i značenja riječi kurios kao pravedan, zakonit, s pravom, vrijedan. Konačno, taj se termin koristi u Bibliji kao Kristova titula - Gospod, Gospodin. Dakle mogli bi reći kako je kurios onaj planet koji s nekakvim (božanskim, svetim, višim) pravom ima vlast ili moć. Ovaj se termin (i izvedeni glagoli) najčešće koriste za vladare doma (znakova) tj. za domicilno vladarstvo, iako ta distinkcija nije nimalo oštra i često se, pogotovo s odmakom vremena, ovaj pojam prilično slobodno izmjenjuje s pojmom oikodespotēs.
Druga riječ, oikodespōtes, koju prevodim sa gospodar, sastoji se od riječi oikos, kuća, te despotēs, još jedne riječi koja može značiti gospodar, vladar, vlasnik i sl. (naša riječ despot dolazi iz istog korijena, ali u grčkom nema toliko negativne konotacije). Sama riječ despotēs ima paralelu u vedskom dam-pati ili sanskrtskom dam-patih u smislu gospodara kuće, gazde, a u grčkom je povezana sa riječi domos što je još jedna riječ za kuću, dom (vidi poglavlje 5). Već smo spomenuli kako u grčkom domos znači kuća, ali češće u smislu građevine, jer potječe iz glagola demō koji znači graditi, zidati. No izgleda da se značenje riječi despotēs kao gospodara kuće dosta rano izgubilo, odnosno despotēs se ne doživljava više kao složenica jer bi inače bila redundantna složenica oiko-despotēs. Stoga, oikodespotēs znači gospodar kuće, doma ili kućanstva, onaj koji upravlja kućanstvom, domaćin, glava porodice i sl.
Uočimo kako ova riječ (kao i sama riječ despotēs) ima pomalo dvostruko značenje: s jedne strane može se odnositi na samog vlasnika kuće ili kućanstva, ali se može odnositi i na nekog tko upravlja domaćinstvom, a da sam nije nužno vlasnik (recimo, despotēs se tada koristi za ljude koji upravljaju robovima i koji zapravo upravljaju većinom poslova u vezi kućanstva ili gospodarstva). Na drugi način, gospodar je onaj koji vlada, glava kućanstva, no on je isto tako domaćin, onaj koji prima i ugošćuje sve koji dolaze u njegovu kuću. Ovo druga uloga, uloga domaćina, naglašena je s još jednom riječju koja se povremeno koristi za prisnosti, a to je oikodektōr (i dokumentirana je samo u astrološkom kontekstu). Ova složenica ima u drugom dijelu dechomai što znači primiti, prihvatiti, (prijazno) dočekati, ugostiti.
Iz svega toga možemo zaključiti kako pojam vladanja ne znači nužno nekog tko je iznad nečeg i vlada nad nečim, već može imati značenja više u smislu upravljanja onim što mu je dano kao vlast nad vlastitim. Druga, možda čak i važnija uloga, jest da on ugošćuje ili prima druge u svojoj kući, pa bi gotovo rekli da mora ispunjavati želje ili potrebe gosta. Dakle, Afrodita u Jarcu ne znači nužno da Kronos vlada i kontrolira Afroditom poput nekog tko je "iznad", već da je više domaćin koji treba Afroditu ugostiti, pa i ispuniti njene želje odnosno pomoći joj izvršiti svoju ulogu ili funkciju. Naravno, drugo je pitanje koliko dobro Kronos može ispuniti Afroditine želje s obzirom da su dosta različiti.
Zbog toga možemo reći kako se "vladanje" odnosi više na odnos vladara spram samog zodijaka/kuće, dok se "domaćin" odnosi na odnos vladara spram drugog planeta u njegovom domu. Dakle, gore spomenuti Kronos možda vlada, ima vlast nad stvarima svog doma (zodijaka) i mjesta ("kuće"), no ukoliko je u njegovom domu npr. Afrodita, tada Kronos ima i ulogu domaćina, onog tko joj treba pomoći i ugostiti je, odnosno koji treba pomoći (ili možda odmoći) u izvršavanju Afroditinih signifikacija.
Također bi mogli razlučiti mogućnost kako je pojam gospodara (oikodespotēs) podložan nekim uvjetima, dok je vladar (kurios) nešto što proizilazi iz određenog autoriteta ili božanstva. Drugim riječima, vladar nekog domaćinstva (gospodarstva) kao vlasnik, ili čak "plemić", može imati svog povjerenika koji zapravo upravlja cijelim imanjem, i koji realno može biti moćniji od samog vlasnika. No, položaj vladara kao plemenitaša (koje proizlazi iz krvnog srodstva ili nekog "višeg" prava) ne može se preuzeti, iako taj plemić može biti jako slab ili nesposoban. S druge strane, biti povjerenik koji upravlja imanjem položaj je za koji se mnogi mogu natjecati ili pokušati boriti, pa čak i preuzeti od nekoga – on ovisi o snazi i sposobnostima. Mislim da se na taj način može gledati na razliku između te dvije ideje vladara i gospodara kao moguće različite vrste "vladanja". Odnosno, u konačnici se možda dvije vrste vladanja odnose na dvije vrste vladarstva: domicil i uzvišenje!
Na sličan način bi se mogla načiniti razlika između krvne s jedne, te mjesne ili kućne veze s druge strane. Već smo spomenuli kako u predhelenistička vremena domaćinstvo ili porodica je bila isključivo na temelju krvne srodnosti. Kasnije domaćinstvo sve više postaje zajednica ljudi koji žive na istom imanju (mjestu, lokaciji), a koji ne moraju nužno biti krvno vezani. A onda još šire imamo gradove ili polise kao mjesta bivanja ljudi koji su povezani ("srodni") životom na istom mjestu.
S tim u vezi kod Antioha nalazimo opasku kako postoje dvije vrste vladara karte: jednog zove kurios, vladar, a drugog oikodespotēs, gospodar. Dakle eksplicitno razlikuje ova dva naziva (i dvije tehnike) koja su kasniji autori često poistovjećivali – srednjem vijeku se često raspravlja o metodama određivanja (jednog) vladara karte. Vladar i gospodar se određuju različitim metodologijama. Pojednostavljeno rečeno, gospodar se određuje između više kandidata (poput svojevrsnog natjecanja u snazi) tražeći tko ima najbolji smještaj u karti ili koji je najjači, dok vladar karte obično je izravna funkcija Sunca i Mjeseca (kao kralja i kraljice) ili eventualno Ushoda. O tome u kasnijoj tradiciji ima mnogo oprečnih opisa metode i zapravo su se dvije metode stopile u jednu metodu traženja vladara karte (dijelom i zbog sličnosti naziva vladar i gospodar), pa se u kasnijoj tradiciji govori o metodama određivanja samo jednog vladara karte. Nažalost kod Antioha (tj. u sažetku) nemamo daljnje detalje te tehnike već samo ovu izjavu o dva vladara.
Od ostalih riječi za oblike prisnosti možemo naći i razne složenice poput trigonodespotēs, za gospodare trokuta, horiakratōr za vladara međa i sl. Kod horiakratōr drugi dio riječi je -kratōr, koji dolazi od još jedne riječi koja označava vladanje ili biti jak i moćan, a to je krateō. Riječ kratos označava jakost, snagu, moć, a onda i gospodarstvo, vlast, zapovjedništvo. U astrologiji često dolazi u značenjima premoći, prevlasti, ovladavanje ili preovladavanja, posebno sa prijedlogom epi (npr. epikrator). Zanimljivo je da se često koristi superlativ kratistos koji uz značenja najsilniji, najmoćniji, najjači, može poprimiti i značenja najvrsniji, najbolji, najodličniji i sl., dakle svojevrsna statusna ili čak moralna obilježja. Iako je kratos jedna od čestih riječi u svakodnevnom jeziku, u astrologiji je donekle sekundarna, a najčešće se koristi u spomenutoj složenici epikratōr koja označava nekog tko ima premoć, nadmoć, odnosno netko tko ovladava ili nadvladava. Epikrator se obično naziva planet ili neki drugi element karte (čestica, lunacija, ugao) koji je po određenim kriterijima odabran između dva ili više kandidata, a na temelju kojeg se određuje, naprimjer, gospodar karte, kako smo napomenuli u prethodnom odjeljku.
Povremeno se koriste i još poneki pojmovi, ali uglavnom sporadično. Naprimjer hegemōn koji znači onaj koji vodi, dakle vođa, čelnik, predvodnik i sl. On se češće koristi za svjetla (Sunce i Mjesec), ali ponekad se ubaci kao svojevrsni ekvivalent za gore spomenute riječi za vladare. Spominjali smo u poglavlju o planetima i riječ archō i srodne riječi koja je u filozofskim spisima česta riječ za vladara ili čelnika, no u astrološkom kontekstu, posebno u kontekstu prisnosti, relativno je rijetka. S njom smo se susreli u poglavlju o planetima gdje je koriste Antioh i Porfirije kod opisa planetarnih značenja.
Primjene prisnosti
U analizi karte vladari imaju puno veću važnost nego što je imaju u današnjoj astrologiji. Često je analiza vladara važnija od analize samog planeta u nekom znaku ili kući. No, mogli bismo reći kako je zapravo svaki planet vladar nečega pa stoga položaj planete ima veliku važnost. U tom se smislu kaže kako planet zapravo i poprima određene uloge ili signifikacije upravo zbog toga što vlada nekim mjestom. U tzv. tematskoj analizi vidjeti ćemo kako je prvi korak u analizi, naprimjer teme braka, određivanja planeta koji označava brak (a to može biti bilo koji planet, a ne nužno Afrodita). Stoga se velika važnost pripisuje situaciji kada je planet u vlastitoj međi ili domu (kad je sam sebi vladar i gospodar). Smatra se kako je to najbolje za mogućnost realizacije ishoda vezanih uz značenja dotičnog planeta i mjesta, a takav položaj može i neutralizirati neka negativna značenja (lošiji položaj, aspekt zlotvora i sl.).
Postoje naznake kako se mnogi tekstovi opisa raznih planetarnih kombinacija odnose samo na te specijalne slučajeve. Naprimjer, Vetije Valent u prvoj knjizi daje kratke opise svih međa, ali na samom kraju daje jedva primjetnu opasku da se ovi opisi odnose samo na slučaj kada je planet u vlastitoj međi, a ne i za druge položaje. Slične opaske nalazimo kod Anubiona koji neke opise planeta u parovima pripisuje samo slučajevima kada su u vlastitim međama ili domovima.
Vrlo slično možemo naći opasku o kombinacijama planeta u međama ili domovima drugih planeta gdje uvjet postaje da je planet vladar karte ili možda nekih od tzv. glavnih (ili općih) signifikatora (Ushoda, Čestice usuda, prenatalna lunacija i sl.), drugim riječima da je tzv. dispozitor. Valent u drugoj knjizi daje opise planeta po mjestima (kućama), ali na početku jasno kaže kako govori o vladaru Čestice ili Ushoda. Ukratko, moguće je kako ti drevni opisi nisu korišteni kao opći opisi svih kombinacija koje nalazimo u karti, već su se koristili selektivno, samo za neke planete koje zadovoljavaju dodatne uvjete – da su dispozitori važnih točaka ili u vlastitim domovima ili međama. To je važno razumjeti jer današnji astrolozi, čak kada i uzmu čitati neki stariji astrološki tekst, najčešće traže interpretativne opise i čitaju ih doslovno, ne uzimajući u obzir ove dodatne uvjete. Takvi opisi (naprimjer aspekata) su i čest izvor kritike drevnih astrologa, što je dobrim djelom neopravdano upravo zbog nerazumijevanja kako ti opisi imaju dodatne uvjete ili specifičnu primjenu, te nisu zamišljeni kao univerzalni opisi značenja kombinacija.
No, ti uvjeti (ili "ključevi") dosta su rano i izgubljeni – u kasnijim verzijama tekstova možemo naći prijevode tih opisa kombinacija, a da upravo ove ključne rečenice s uvjetima nedostaju. Možemo nagađati da li je to namjerno ili se u vrijeme prijevoda ili prepisa već izgubilo razumijevanje tih uvjeta? Tim opisima ćemo posvetiti dio druge knjige, pa zasada to ostavljamo kao otvoreno pitanje. Ovdje ćemo pogledati i neke od konkretnijih tehnika koje koriste prisnosti da bi vidjeli na koji su način neke tehnike međusobno povezane i kako neki drugi planet može "preuzeti" gospodarstvo.
Nastavak: 3.5 Prisnosti (vladarstva) 5. dio
