U uvodnom dijelu teksta o planetima dajem osnovne pojmove vezane za suvremeno poimanje planeta i njihovu primjenu u analizi natalne karte.
Uvod u značenja planeta
Planeti i njihova značenja osnova su gotovo svih tehnika u astrologiji – većina značenja raznih čimbenika nastaju izravnim ili neizravnim kombinacijama tumačenja planetarnih značenja. Čak i mnoga značenja znakova proizlazi iz planeta koji vlada znakom. Zato je za svakog, posebno početnika, ključno poznavati simboliku planeta
Za astronomiju su planeti veća nebeska tijela koja kruže oko zvijezde (Sunca). Postoje i druga manja nebeska tijela poput asteroida, planetoida, kometa i dr. kao i sateliti većih nebeskih tijela (mjeseci planeta). Astrolozi s druge strane koriste pojam planet u svom izvornom značenju gdje grčko planetein znači lutati, pa mi planetima zovemo ona tijela koja se brže kreću duž neba, za razliku od zvijezda nekretnica. To naravno ne znači da nismo svjesni razlika između planeta u astronomskom smislu, te naprimjer mjeseca kao planetarnog satelita ili sunca kao središta sunčevog sustava.
Heliocentrički gledano planeti se kreću oko Sunca približno u istoj ravnini, a tu kružnicu zovemo ekliptika. Astrologe prije svega zanima izgled neba sa stanovišta točke za koju računamo horoskop (dakle sa mjesta na Zemlji). Iz gledišta Zemlje na kojoj se nalazimo, ekliptika je putanja koju Sunce prividno ispisuje na nebu, a po kojoj se kreću i svi ostali astrološki planeti. Zapravo, planeti se kreću u jednom pojasu od nekoliko stupnjeva (oko 8) iznad i ispod ekliptike, no za početak ćemo to zanemariti i aproksimirati, kao da se svi planeti kreću po ekliptici. Ekliptika se ponekad naziva i zodijački krug ili samo zodijak, pri čemu bi pravilnije bilo govoriti o zodijačkom pojasu jer, kao što spomenusmo, planeti mogu biti i nekoliko stupnjeva sjevernije ili južnije od ekliptike.
Krug ekliptike dijelimo na 12 dijelova koje zovemo znakovi zodijaka, a svaki zodijak ima 30 stupnjeva što ukupno čini 360 stupnjeva kruga ekliptike. Položaj planeta na ekliptici mjerimo longitudom ili dužinom, dok položaj sjevernije ili južnije od ekliptike zovemo latitudom ili širinom. Ekliptika ili zodijak je krug u koji ucrtavamo položaje planeta za traženi trenutak, i to danas zovemo horoskopom ili natalnom kartom. Planeti se kreću duž ekliptike različitim brzinama tako da svakog trenutka imamo jedinstvenu kombinaciju položaja planeta koja se ne ponavlja ni nakon stotina tisuća godina.
Planeti su, rekosmo, temeljni astrološki alat. U humanističkoj astrologiji oni su simboli koji predstavljaju osnovna počela psihe ili osobnosti, kao i razne procese unutar psihe. Iako su u natalnoj karti ti simboli "zamrznuti" za trenutak rođenja, astrologija posjeduje niz metoda za pomicanje planeta tako da možemo pratiti dinamičke procese u, ili oko osobe. Dakle planetarni simboli predstavljaju osnovna počela kozmičkih energija koja korespondiraju počelima psihe. Na taj način gledano astrologa ne zanimaju sami događaji, već tumačenje ili doživljaj svijeta i događaja koje neka osoba ima o svijetu. No čak i ako proširimo primjenu izvan analize horoskopa čovjeka, možemo govoriti o planetima kao svojevrsnim univerzalnim počelima postojanja i lako možemo primijeniti značenja i na horoskope neživih stvari (npr. stvari, poduzeća, država i dr.) što su već predmet proučavanja specifičnih grana astrologije (elekciona, horarna, mundana itd.)
Za planete se također kaže i da označavaju specifične vrste stvari ili procesa. Naprimjer, Saturn može označavati krute stvari, kristale, olovo, ili pak oca, autoritete, ili procese poput pritisaka, napora, teškog rada i sl. Ovdje treba shvatiti simboličku razinu ovakvih opisa i prepoznati tipove ili vrste stvari koje planeti označavaju (za razliku od samih stvari), baš kao što i riječi u jeziku mogu označavati cijeli niz stvari ili grupa stvari, a da pritom ne moraju označavati neku samu, ili pojedinačnu, stvar. Vidjeti ćemo kasnije da, kao i u jeziku, tek kontekst može pobliže odrediti pojedinačna značenja. Za sada, na razini općih značenja, važno nam je naučiti prepoznati simboliku planeta, dakle vrste stvari ili procesa koje možemo povezati s pojedinim planetom.
Kada govorimo o humanističkoj ili psihološkoj astrologiji treba imati na umu da astrološki simboli ne moraju predstavljati "objektivnu" stvarnost već često govore o nečijoj subjektivnom doživljavanju stvarnosti, pa čak i naše obrasce doživljavanja stvarnosti. Naprimjer ako karta indicira da neki muškarac ima sklonost odlučnijim ženama, može se desiti da on doživi neku ženu kao snažnu iako ona za druge ljude i nije takva.
Korzybski je rekao "karta nije teritorij" – ako tu izreku primijenimo na astrologiju ona znači kako trebamo imati na umu kako astrološki simboli u natalnoj karti nisu sama stvarnost, već samo svojevrsna karta ili mapa koja posreduje između nas i svijeta, i koja nam može pomoći u snalaženju i razumijevanju sebe i svijeta oko sebe. Ili, horoskop ukazuje na procese kojima smo skloniji, pa je samim time moguće i predvidjeti određene reakcije. Suvremeni astrolozi vole frazu "karakter je sudbina" upravo zbog toga što naš karakter često čini predvidljivim događaje koji će nam se desiti. No mogli bi reći i obrnuto, "Sudbina (ili događaji) su karakter" jer sami događaji (posebno iz rane mladosti) često trajno oblikuju i čovjekov karakter. U svakom slučaju kada upoznamo obrasce na kojima funkcioniramo tada postoje moguće i mijenjati te obrasce ili ih usmjeriti i primijeniti tamo gdje su nam korisniji.
PODJELE PLANETA
U tumačenju značenja planeta mogu nam pomoći i razne vrste odnosa ili grupiranja planeta po svojim, kako astronomskim tako i simboličkim, karakteristikama. Pa spomenimo neke od važnijih poveznica.
Svjetla, unutarnji i vanjski planeti
Prva podjela planeta je na vidljive i nevidljive golim okom. Sedam planeta je vidljivo golim okom (Sunce - Saturna) i oni su prisutni u astrologiji od njenih početaka. Tri ostala planeta (Uran, Neptun, Pluton) često se nazivaju transcendentalnim i otkriveni su u novije doba, a ne može ih se vidjeti golim okom.
Od 7 klasičnih planeta Sunce i Mjesec se često nazivaju svjetlima, jer su najsjajniji objekti na nebu (a naravno astronomski i nisu planeti). Merkur i Venera se nazivaju unutarnjim planetima jer su im putanje između Zemlje i Sunca, pa sa zemljinog gledišta imaju bitno drugačije ciklus od vanjskih planeta. Vanjski planeti su Mars, Jupiter i Saturn, a transcendentalni (koji su također vanjski) Uran, Neptun i Pluton.
Brzina planeta
Drugi je kriterij podjele, donekle povezan s prvim, brzina planeta. Brzina je povezana s udaljenošću od Sunca tako da se planeti na bližim putanjama u odnosu na Sunce kreću brže. Sunce, Merkur i Venera prelaze zodijački krug otprilike za godinu dana, odnosno prosječna im je brzina ista. Pri tome se Sunce kreće gotovo jednolikom brzinom od oko 1 stupanj dnevno, dok Merkur i Venera ubrzavaju i usporavaju, pa čak idu i prividno unatrag (retrogradno). Mjesec je daleko najbrže tijelo koje za nešto manje od mjesec dana napravi cijeli krug oko zodijaka.
Ova 4 planeta su dakle najbrži pa ih ponekad zovu i osobnim planetima jer zbog svoje brzine najbrže mijenjaju položaje, što daje stalne promjene međuodnosa koji su specifični i drugačiji za svaku trenutak u vremenu.
Mars je vanjski planet ali je još uvijek relativno brz pa ga često grupiramo među osobne planete.
Vanjske planete Jupiter i Saturn zbog svoje brzine (ili bolje reći sporosti) nazivamo kolektivnim ili društvenim planetima (Jupiteru treba 12 godina za obilazak zodijak, a Saturnu oko 29 godina) jer će biti u istom znaku za sve ljude rođene unutar više mjeseci, pa čak i unutar godine dvije. Zato i njihova simbolika ima i neke socijalne dimenzije.
Konačno, 3 najsporija ili transcendentalna planeta simboliziraju energije koje pripadaju kolektivnom nesvjesnom, energijama koje su često neosobne ili zadiru u iracionalne kategorije bivanja. No i one mogu postati dio osobnog identiteta ako se naprimjer nalaze na uglovima ili su na neki način povezani sa osobnim planetima. O tome nešto kasnije.
Parovi planeta
Još jedan način gledanja na planete su parovi ili polarnosti planeta
Osnovni polaritet su Sunce i Mjesec koji se opisuju na razne načine: dan-noć, aktivno-pasivno, muško-žensko, Jin-yang, svjesno-nesvjesno, mentalno-emocionalno. Sunce je središte sunčevog sustava, dok je Mjesec najbliži našoj zemlji i kruži oko nje i zato korespondira tom našem "subjektivnom" (ili geocentričnom) centru sunčevog sustava, pa i kozmosa u cjelini. Zato kažemo kako su to i dva centra našeg bića čija međuigra i međutjecaj modeliraju ili stvaraju referencu za sve ostalo. Zanimljivo je kako usprkos ogromnoj razlici u njihovim veličinama i astronomskom statusu njihove su prividne veličine podjednake kada ih gledamo golim okom na nebu.
Dakle, Sunce i Mjesec simboliziraju temelj naše ličnosti i zapravo stvaraju kontekst za tumačenje svega ostalog u horoskopu. To su i naši najprivatniji dijelovi osobnosti tj. našeg identiteta.
U ovu polarnost možemo uključiti i treći element a to je Merkur. On nema svog parnjaka ali bi ga mogli nazvati poveznicom Sunca i Mjeseca, ali i svih ostalih planeta. U mitologiji on je glasnik bogova koji prenosi poruke jedne drugima. On je jedini bog koji može ulaziti u i izlaziti iz podzemnog svijeta i u mnogočemu ima posebni status. On je hermafroditi tj. nema jasno izraženu spolnost. I njegova je astronomska putanja vrlo neobična i nepredvidiva. On ima razdoblja kada ga se gotovo ne vidi golim okom i razdoblja kada je veoma sjajan i vidljiv u zoru ili nakon zalaska sunca. Sve u svemu pun je ekscentričnosti poput nekog X-faktora u cijelom sustavu - kao nekakva kozmičke greška koja kozmos čini lijepim upravo zbog te svoje nesavršenosti. Čak i u astrologiji najdavnijih vremena Merkur je uvijek svojevrsna iznimka u raznim pravilima i podjelama.
VENERA I MARS su još jedna polarnost koja korespondira Mjesecu i Suncu. I danas njihovi simboli predstavljaju simbole muškog i ženskog. U astrologiji se ponekad predstavljaju simbolom individualnih odnosa, Ja-Ti. Pri tome je Mars aktivna strana, a Venera trpna; Mars je aktivan, djeluje prema van u svijetu, Venera privlači sebi; Mars je subjekt, ja, koji traži objekt, Venera objekt koji traži subjekt. Tek njihova ravnoteža stvara skladne odnose.
JUPITER I SATURN su toliko spori i udaljeni da manje djeluju na ovim osobnim razinama. Kada čovjek ima određenu razinu osobnosti (SuMj) i kada je uspostavio odnose s drugima (VeMa) traži i društvene oblike integracije u nešto što je šire ili više od pojedinačnih odnosa. Jupiter je zato ekspanzija, podrška ili status u takvim zajednicama, a Saturn su obaveze, pravila i disciplina koja je nužna u opstanku neke grupe. Jupiter je radost i pozitivizam koji nam otvara status u kolektivu, Saturn je realnost i obaveze života u kolektivu. Saturn je zadnji od vidljivih planeta pa je zato i granica naše "obične" stvarnost.
Transcendentalnim planetima uvodimo nova počela u našu astrološku strukturu. Pri tome Uran i Neptun sačinjavaju opet jednu polarnost sličnu prethodnim. Uran je probijanje granica, redefiniranje naše individualnosti i slobode, te aktivno djelovanje u njenom stjecanju i poimanju. Dakle aktivno i mentalno-intuitivno počelo. Neptun je do-življavanje nove stvarnost, rastakanje postojećih granica i vizija nove stvarnosti, dakle nešto pasivniji i emocionalno-intuitivni simbol.
Pluton je na čudan način sličan Merkuru i ne pripada striktno ovim polarnostima ili je polarnost svima. Čak je i astronomski njegova putanja atipična i ima velike ekstreme u latitudi. Konačno, nedavno su ga astronomi i "degradirali" iz statusa planeta. Pluton ili Had je bog podzemnog svijeta, koji iskazuje tu krajnju skrivenu ili "mračnu" stranu, ali i koji transformira našu stvarnost u neki novi i drugačiji život.
Retrogradnost
Retrogradnost je prividno kretanje planeta unatrag koje se periodički pojavljuje kod svih planeta osim Sunca i Mjeseca.
Značenje retrogradnosti u analizi natalne karte je kod raznih astrologa prilično različita, a često i zbunjujuća. Iz tradicionalne literature dolaze dosta negativne ideje koje su vjerojatno prilično pogrešno protumačene u prijenosu tradicije kroz povijest. U helenističkoj tradiciji negativne interpretacije imaju veoma specifični kontekst u smislu da za istraživanje veoma specifičnih djelovanja planeta on ne smije biti retrogradan (što ne mora značiti da je retrogradnost uvijek loša). U nekim primjenama u horarnoj astrologiji to čak i ima smisla. No to se tumačenje kasnije neopravdano proširilo na većinu značenja retrogradnih planeta. Mnogi suvremeni astrolozi zapravo smatraju kako retrogradni planet nije ništa lošiji ili negativniji od drugih planeta, eventualno da je drugačiji. Tek pojedinci misle da je to krajnje loše za planet. Drugi smatraju kako su retrogradni planeti "introvertniji" ili okrenuti sebi ili subjektivniji, ili da su kvalitete retrogradnog planeta nekako "obrnute" od uobičajenog, ali ne nužno lošije.
Nadalje treba imati na umu kako je retrogradni planet uvijek bliži zemlji nego što je direktni. Robert Hand, naprimjer, iz toga izvodi tezu kako je retrogradni planet bliži našem centru (Zemlji), ali i da mu zato nedostaje perspektive ili objektivnosti po pitanju značenja planeta ili procesa koji planet predstavlja - to je donekle slično tumačenju kako je retrogradni planet subjektivniji ili čak introvertniji. Ako, naprimjer, imamo retrogradnu Veneru možda će ljubav biti važan dio života, no nekako nećemo biti u stanju objektivno sagledavati ljubavne situacije, banalna zaljubljivanja će nas potresati, a neke ozbiljne veze ćemo olako doživljavati.
I konačno, vedska astrologija smatra retrogradnost znak snage planeta jer se retrogradni planet kreće jako sporo i samim time jače djeluje na stupnjeve na kojima se nalazi.
U konačnici bih se složio kako retrogradan planet ima veći intenzitet, pa čak i snagu, ali i kao da ima sužen opseg signifikacija ili djelovanja u nečijem životu. Čini mi se kako su neka značenja planeta naglašenija, a druga su istovremeno potisnuta ili oslabljena. Pri tome je taj naglašeni dio važan dio identiteta osobe, ili ga osoba tako doživljava. Također se lako može uočiti i "nedostatak perspektive". Recimo za retrogradnog Merkura nas jako uznemire banalne stvari poput nečijeg kašnjenja jer nismo u tom trenu u stanju sagledati situaciju u širem kontekstu. Ili ga nalazimo u natalnoj karti onog koji istražuje nešto što je samo po sebi nevažno, poput "utjecaj gumba na društveni status ljudi u XII stoljeću" (iako će, naravno, i to možda nekome drugome poslužiti kao koristan argument u nekom širem kontekstu) - znanost je puna takvih istraživanja. Tyl, naprimjer, smatra kako retrogradni Saturn stvara kompleks oca, što se može protumačiti i kao nedostatak perspektive u odnosu s ocem ili nemogućnost distanciranja u vezi odnosa s ocem.
O međuodnosima planeta i njihovim karakteristikama govoriti ćemo i kasnije budući da je to neiscrpna tema koja nam pruža brojne mogućnosti za analizu natalne karte. Sada ćemo pogledati opise simbolike planeta.
Nastavak: Planeti 2 - Sunce i Mjesec
