Prije nekog vremena napisao sam blog pod nazivom Biti drugačiji... pa sam se odlučio proanalizirati pojam "istosti". "Biti isti" nije fraza koju koristimo u svakodnevnom životu kao frazu, ali nas vodi u zanimljivu polarnost spram ideje "biti drugačiji"...
Što bi uopće moglo značiti kada bismo za nekog rekli da je "isti", prije svega u smislu biti isti sam sa sobom? Grčka riječ za istost je authos (ima i mnogo drugih značenja...), a taj pojam je u korijenu jednog drugog pojma koji se danas češće koristi i kojega možemo za našu temu koristiti kao sinonim za "istost" a to je autentičnost ...
Što bi dakle značilo biti autentičan tj. biti isti (sa sobom)? Mogli bi govoriti o autentičnosti u smislu dosljednosti sebi. Taj proces bi zapravo pretpostavljao nekakvi proces integracije tj. povezivanja raznih naših dijelova psihe u funkcionalnu cjelinu (koja je više od sume pojedinih dijelova). To pak pretpostavlja neki proces bavljenja sobom ili suočavanje sa sobom. U konačnici to znači biti ono što jesi ili biti isti sa sobom. Nešto poput nalaženje vlastitog identiteta kroz integraciju raznih dijelova, stanja, iskustava koji onda sačinjavaju tu integriranu cjelinu našeg identiteta. Integritet je na razne načine motiv psihologija, ali i mnogih ezoterijskih disciplina, i to je veoma složena tema koju ovdje zapravo krajnje pojednostavljujem. Za astrologe je to važno pitanje jer se ipak u većini slučajeva astrologija bavi čovjekom pa bi morali imati ideju o tome čime se zapravo bavimo tj. što je identitet, autentičnost, pa i što je taj proces integracije u smislu samorazvoja.
Kako bismo onda pristupili pitanju što smo tj. identitetu? Jer, to što jesmo i nije nešto što se može opisati samo u smislu kvaliteta osobnosti. Pitanje identiteta je veoma kompleksan filozofski i psihološki problem koji zapravo nema jasnih odgovora. Osobno, često opisujem taj identitet nekom vrstom referentne točke u nama, dok se sve "drugo" onda referira i definira u odnosu na tu točku... To je poput centra kruga koji je jedina stabilna i nepromjenjiva točka dok se svi drugi dijelovi kruga kreću (ili rotiraju tj. mijenjaju). Zato i mnogi mistici govore o centru našeg bića, o "centriranju" sebe, o nalaženju te mirne nepokretne, stabilne točke u nama pomoću raznih duhovnih ili psiholoških tehnika...
Teško je zapravo reći što je taj centar, teško ga je opisati, ne neki čudan način on i ne postoji, no možda možemo reći da li ostala svojstva osobnosti referiraju na isti centar tj. da li konzistentno funkcioniraju. Tu se vraćamo na ideju integracije i autentičnosti. Centar je poput točke koja sama nema svojstva (ili opisa), ali sve druge stvari (karakteristike) u odnosu na nju poprimaju određena svojstva. Zato recimo, isti aspekti daju veoma različite efekte kod raznih ljudi. Problemi nastaju kada neki dijelovi nas samih (koji su poput nekih sekundarnih krugova ili centara) izgube tu referencu s centrom i počinju (manje-više) neovisno funkcionirati, što onda stvara konflikte i razbija cjelinu. U ekstremnim slučajevima to mogu biti i patološka stanja. Jer svi mi imamo unutrašnje dijelove, obrasce, koji su poput različitih krugova koji referiraju na različite centre osobnosti (ili pod-osobnosti).
Na neki način trebali bi uspostaviti svoje unutarnje uređenje tako da teži tom našem glavnom centru. To znači usklađivati konflikte, naći im zajedničke vrijednosti (obično neke više, općenitije kategorije vrijednosti), povezati naše različite porive oko nekog centra, nečeg zajedničkog. I to je taj proces integracije: povezivanje raznih dijelova u funkcionalnu cjelinu. Čak i ako ne znamo što je taj centar možemo raditi na našim unutarnjim konfliktima jer svaki rad na razrješenju takvih konflikata je korak ka integraciji osobnosti. To znači staviti krugove u svoje orbite u odnosu na naš centar.
Nisam bez razloga spominjao "krugove" jer je kružno gibanje jedan od temeljnih načina opisivanja stanja i procesa u ljudskoj duši još od klasičnih vremena. Kada Pitagora kaže prije smrti "ne dirajte mi moje krugove" možda i nije mislio samo na matematičke krugove koje je iscrtavao na pijesku (navodno)... :-) Platon cijelu kozmologiju temelji na kretanja dva osnovna kruga koja zove kretanje istog i kretanje drugačijeg. A pojmovi istog i drugog (ili drugačijeg, ili različitog) se na razne načine provlače kroz mnoge filozofije, psihologije ili antropologije.
Mi astrolozi bi trebali razumjeti taj koncept jer se i doslovno bavimo tim kružnim kretanjima planeta koji su reflektirani u kretanjima u našoj duši (tj. psihi) i gotovo doslovce možemo vidjeti usklađene i neusklađene planetarne orbite iz kojih možemo prepoznati i moguće konflikte. Svako od nas u horoskopu (ili u psihi) ima različite dijelove koji nisu uvijek usklađeni, a život je stalni proces ili pokušaj povezivanja naših različitih potreba, vrijednosti, stanja. Kada tome još dodamo odnose s drugim ljudima ili zajednicom, stvari se još više kompliciraju. Možda zato danas postoji sve više metoda za samopomoć jer se ljudi teško nose sa kompleksnošću života i svijeta oko nas. Možda je u davna vremena život (i astrologija) i bio jednostavniji. S druge strane ta kompleksnost života je i ogromni potencijal i na čudan način imamo više mogućnosti za integriranje raznih naših dijelova i više načina za izražavanje te integrirane cjeline. Ali to pretpostavlja i ulaganje puno više energije i truda u učenje i bavljenje sobom.
Spomenuti pojmovi istosti i drugačijosti možda se najbolje oslikavaju u tretmanu svjetala horoskopa, Sunca i Mjeseca. Oduvijek mi je bilo interesantno koliko je zapadna astrologija vremenom prebacila fokus na Sunce kao taj identitet (istost), i većina novijih tehnika počinje od analize Sunca (čak i kolokvijalno na pitanje "koji si znak" govorimo o znaku Sunca). S druge strane indijska je astrologija kao da je otišla u drugu stranu i fokus je nekako na lunarni pristup (često i tehnike povezane s mjesečevim kretanjem). Zato mi je helenistička astrologija beskrajno zanimljiva jer ima izvjesnu "ravnopravnost" Sunca i Mjeseca. U svakom se horoskopu procjenjuje što je primarnije ili dominantnije: od prvog pogleda na horoskop s pitanjem da li je dnevno ili noćno rođenje (tj. da li je solarno ili lunarno rođenje), pa do analize svakog planeta gdje je uvijek čimbenik dan/noć tj. solarno/lunarno. I gotovo svaka metoda ima to sadržano pa se tehnike drugačije koriste u ovisnosti o sklonu tj. dnevnom ili noćnom rođenju. I tako "biti isti" i "biti drugačiji" imaju izvjesnu ravnotežu – Sunce i Mjesec su usklađeni.
No ta istost ili autentičnost ima i svoju negativnu stranu kada se pretvori u potrebu za unifikacijom svega, ili u konačnici najčešće u potrebu za kontrolom, kako sebe tako i drugih. Na svakom koraku nam se sugerira da "trebamo preuzeti kontrolu nad našim životima". No zbog previše kontrole čovjek često gubi fleksibilnost koja je potrebna za usklađivanjem raznih dijelova svoje psihe (da ne govorim o odnosima s drugim ljudima), pa lako postaje rigidan. Fleksibilnost je nužna jer se životne okolnosti mijenjaju, pa bi i mi trebali kroz život mijenjati svoj pristup i način reagiranja... Fleksibilnost je uvažavanje drugog i drugačijeg ne samo u vanjskom svijetu, već i u nama samima. A mi često brkamo rigidnost, tvrdoglavost ili "principijelnost", sa autentičnošću i integritetom... Jer nije svaka principijelnost kod ljudi uvijek znak da je čovjek autentičan tj. cjelovit (što bi u idealnom slučaju trebalo biti). Takva principijelnost često skriva spomenutu rigidnost iza koje zapravo skrivamo svoje mane i slabosti. Naši političari su ogledni primjerci takvih procesa - kontrola i moć su srodnici koji se kod njih često prejako manifestiraju i odvajaju ih od stvarnosti. Prilagođavanje i mijenjanje za njih nije znak razvoja već znak slabosti.
Osim toga, takva principijelnost može biti i linija manjeg otpora jer je lakše kategorički prihvatiti (ili napadati) neku vrijednost negoli ulaziti u proces stalnog preispitivanja sebe i svijeta oko nas, ili povezivanja, usklađivanja pa i modificiranja tih vrijednosti. A još k tome takva "principijelnost" često znači da smo prihvatili neke "vanjske" principe i pravila po kojim živimo, a da pritom možda i nismo ozbiljnije preispitali ta pravila i vrijednosti (religiozne, političke, društvene, obiteljske vrijednosti ...). Drugim riječima naš unutarnji "centar" postaje nekakva vanjska struktura. Često ćemo vidjeti kod ljudi tu stalnu potrebu za vanjskim potvrdama, naprimjer, ljudi koji za svako znanje trebaju potvrde u diplomama ili certifikatima ili nečim sličnim od raznih institucija; ili kojima stalno treba pljesak publike ili javnosti za ono što rade itd. To je gotovo siguran način da se prije ili kasnije radikalno urušimo ako nemamo neki unutarnji centar i "oslonac". Sjetite se svih onih ljudi koji su možda čak i iskreno vjerovali u komunizam (ili kod nas u Jugoslaviju) i onda su morali gledati kako se sve urušava. Sa urušavanjem tih vanjskih struktura rušila se i njihova psiha, pa ne čudi kako su mnogi počeli pucati po šavovima ili su postajali krajnje iracionalni, pa čak i poremećeni. Vanjska potvrda naših unutrašnjih vizija i potreba je korisno sredstvo - neka vrsta povratne informacije o sebi i onom što radimo - no kada postane prejaki dio identiteta može postati nezgodna.
Astrološki ta priča o integritetu ima veze i sa 4. kućom ili IC-om. Svi mi prvo gledamo Ascendent, MC, Sunce i Mjesec, no prečesto se zanemaruje 4. kuća (koja je ugaona kuća). No upravo ona puno govori o našim temeljima osobnosti, pa i spomenutoj autentičnosti. Planeti u 4., i vladari 4. kuće, su oni koji govore o stabilnosti i osobnosti. MC opisuje ono što s time radimo. Četvrta kuća nisu samo roditelji ili obitelj već i ono što je podloga, ili ako hoćete centar, osobnosti. Poput temelja kuće: ako su temelji loši i slabi, što više i veće gradili to je veća opasnost urušavanja. Naravno, roditelji i obitelj su najčešća vanjska slika te osobnosti koja se od rođenja formira. No prečesto te obiteljske vrijednosti postaju poput spomenute vanjske strukture koju prihvaćamo a da o njoj ni ne razmišljamo. Zato bi analizu osobnosti i njene stabilnosti trebalo početi od IC-a i 4. kuće.
Ako usporedimo pojam istosti i drugačijosti s kojim smo počeli priču nekako se zapravo naslućuje kako jedan bez drugoga ne može. "Biti drugačiji" zapravo implicira autentičnost i integraciju (tj. "istost) osobnosti, a integracija i autentičnost ("istost") implicira prihvaćanje i povezivanje različitosti (prvo u sebi, a onda i u drugima). I to je zapravo suština priče o osobnom razvoju. U tom smislu je horoskop sjajno pomoćno sredstvo koje pomaže našoj fleksibilnosti: kada biti aktivan i kontrolirati stvari, a kada ih malo otpustiti i pustiti da nas događaji vode. Ili, koji su potencijalni konflikti u nama i na koji način ih rješavati. No, koristiti horoskop na taj način nije uvijek tako jednostavno. Čovjek treba visok stupanj iskrenosti pa i kritičnosti prema sebe što je prilično rijetko, pogotovo kada se treba suočiti sa ne baš ugodnim stvarima u sebi. No to je rad na "temeljima" koji nam onda omogućavaju beskrajne mogućnosti "gradnje" tj razvoja.
Još ću se malo igrati u narednim blogovima s nekim od ovdje spomenutih pojmovima, kako bi ih možda spustio do konkretnijih manifestacija i do astrologije :-) Stoga uskoro još malo o pojmu kontrole a onda i Saturnu ...