Kada se nešto dogodi (neki specifični događaj) mi astrolozi volimo pogledati tranzite, progresije i dr., te pokušati "objasniti" događaj. No imaju li događaji sami po sebi smisao (astrološki ili bilo kakav drugi) ili smisao nastaje u osobi kojoj se nešto događa?
Kada govorimo o horoskopu i tranzitima mi astrolozi često volimo reći kako tražimo smisao i svrhu, ili objašnjenje onog što se događa. I gotovo da smo sretni kad vidimo kako netko tko ima npr. saobraćajku, u to vrijeme ima aspekt Marsa na Uranu (ili štogod slično) što se uklapa u događaj. I često mislimo kako taj aspekt nešto objašnjava. No da li to išta objašnjava? To mi se čini samo kao konstatacija da se neki događaj desio za nekog tranzita. To je "objašnjenje" samo nama astrolozima, ali ne nužno i čovjeku kojem se desila nesreća.
Zatim možemo tražiti neki dublji smisao tih planeta koji su aktivni, naprimjer, kako Uran traži promjene, slobodu ili bunt u tom razdoblju, ili potrebu da pobjegnemo od obaveza i pritisaka (čak i ležeći u bolnici)... No kakve to ima veze sa slomljenom nogom i čovjekom u bolnici. Aha, njegov se život mijenja jer zbog slomljene noge okolnosti postaju drugačije i razmišlja o stvarima koje su inače u drugom planu. Moguće... A možda ne... Ljudi često prolaze kroz takve stvari bez ikakvih pomaka u sebi ili zaborave na sve čim im se stvari poprave. No takvu priču možemo izreći za svaki bitniji događaj koji i nije pod uranovim tranzitima. Recimo kad se čovjek oženi, završi faks, odseli... Hoću reći kada gledamo same (izdvojene) događaje imamo jednu priču, no kada gledamo osobu i njen život u cijelosti događaji postaju nešto drugo i možemo ih tumačiti na bezbroj načina.
Onda neki posežu za kozmičkim ili karmičkim objašnjenjima. Pa kažu to se desilo zbog toga što npr. plaćamo neki dug iz prošlih života jer smo bili nasilni ili štogod... Lijepo... Možda to jest tako, a možda i nije... Jer kod tih stvari zapravo ne možemo provjeriti točnost tih objašnjenja. To je samo priča. I ona može biti itekako korisna. Većina astrologa ni ne zna da postoje razni oblici terapija (npr. narrative therapy) koje koriste metafore i konstruirane priče kako bi se čovjek približio svojem unutarnjem ja, a korištenje takvih priča može biti veoma korisno (slično kao i mitologija)... Pa netko preferira priče o prošlim životima, neko maštovite i mitske, a netko priče iz života... Razlika je što se u "karmičkim" astrološkim pričama prečesto polazi od svjesne ili nesvjesne pretpostavke kako je taj prošli život nekakva objektivna činjenica. A možda se radi o pukoj priči u našoj glavi koja iskazuje neke naše podsvjesne motive i nema potrebe mistificirati. Naš um kroz priče i slike komunicira s našim svjesnim djelom. Naravno, sa praktičnog stajališta, ako neko vjeruje u prošle živote to može biti korisno za uspostavu povjerenja i komuniciranja poruka koje nosi horoskop. No prečesto viđam kako karma ljudima (pa i astrolozima) postaje puki izgovor za ono što rade ili (još češće) što ne rade. Umjesto da to budu vrata koja otvaraju nove spoznaje o sebi.
Ono što želim reći jest da događaji u našim životima možda sami po sebi nemaju neki unaprijed zadani smisao ili značenje (kozmičko ili bilo kakvo drugo). Obično se smisao pojavljuje nakon što se nešto desi. Planeti, tranziti i ostalo govore o stanju naše okoline u danom trenutku, no kako ćemo mi to interpretirati, kakav ćemo smisao pridodati događajima to je do samog čovjeka i njegova života. Opis procesa u pozadini tj. kako ili kakve će se stvari odvijati, još uvijek ne govori o tome da li stvari imaju same po sebi neki smisao ili razlog. Možda smo mi ti koji tek trebamo događajima dati neku smislenost i svrhovitost. Zbog toga uvijek postoji opasnost da kada astrolog daje objašnjenja čovjeku, zapravo mu zatvara mogućnost da on sam stvara svoj smisao jer mu sužava lepezu mogućnosti. Jer kao što rekoh značenja možda i nisu u planetima već u čovjeku. Astrolog bi trebao samo voditi čovjeka u njegovim pokušajima objašnjavanja stvari, a ne nuditi gotove recepte. Jer kada vam netko kaže da se ovaj događaj desio zbog neke karme iz prošlog života tada čovjek može samo prihvatiti tu ideju, vjerovati (ili ne vjerovati) u nju. Čak i ako je njemu samom to objašnjenje smisleno, taj čovjek nije sam došao do toga, nego mu je netko to rekao i to je ključna razlika - ljudi bi trebali naučiti sami kreirati svoja značenja i smisao, a ne preuzimati od drugih (bez obzira da li od astrologa, politike, religije ili čega drugoga). Naravno pomoć astrologa (ili nekih drugih postupaka) je veoma korisna ako nas vodi i eventualno otvara neka nova vrata i mogućnosti tumačenja o kojima možda nismo mislili da su moguća.
Možda je to naše traganje za smislom i objašnjenima čak i pretjerano. Uvjeren sam da se neki (naglašavam neki) događaji naprosto dešavaju. Kao da se ponekad nađemo u krivom mjestu u krivom vremenu pa nas zahvati oluja i negdje baci. I možemo poludjeti tražeći smisao kojeg možda nema. Neki događaji naprosto jesu, naprosto se dese. I možemo tome pridodati svakojake kozmička objašnjenja i ništa se neće promijeniti. Oni možda imaju neki kolektivni kontekst, ali ne nužno i naš osobni. Neki događaji su zaista koincidencija, stjecaj širih okolnosti, ili puka sreća ili nesreća.
Neki drugi događaji opet imaju za nas smisao i značenje, ali ne sami po sebi, nego tek kad ih sami sebi posložimo i objasnimo, kada ih povežemo sa nekim drugim događajima i procesima u nama. Astrologija nam nudi upravo to: da na temelju nekih ciklusa počnemo povezivati događaje. No činjenica da su stvari nekako povezane jedne s drugima još uvijek ne mora značiti da imaju značenje ili svrhu – to može naprosto značiti da su stvari povezane. A u konačnici mi smo ti koji moramo to povezati, a onda i objasniti, ciklusi su samo jedan mogući okvir.
Ja u biti vjerujem u reinkarnaciju tj. u neki oblik onostranog postojanja (što god to zapravo značilo). No ne mislim da je zbog toga svaki događaj u našem životu predodređen, zapisan pa čak ni da uvijek ima neki dublji smisao. To zapravo i nije pitanje ili-ili, je ili nije... Smatram kako postoje razne kategorije događaja od kojih neki možda imaju dublju vezu s prošlim životima, a neki nemaju. Svaka karma ima svoj početak (kao i kraj ili ispunjenje) i kada se previše bavimo prošlim životima, karmičkim obrascima i sl., olako zaboravljamo kako u svakom trenutku života mi i stvaramo novu "karmu" tj. stvaramo svoju buduću sudbinu. I to je ono na što bi se trebali više fokusirati, a manje na prošlost... Iz prošlosti trebamo učiti kako bi stvari razriješili, a ne da pokušavamo racionalizirati i opravdati ono što se dešava sada. Jer neki događaji poprimaju smisao tek daleko u budućnosti, a mi imamo prilike odabrati taj smjer budućnosti.
Pogled u prošlost je koristan jer nam pomaže uočiti obrasce, naći poveznice u naizgled nepovezanim događajima, suočiti se s njima. No obrasci ne moraju imati nužno neku dublju svrhu ili smisao. Recimo možemo primijetiti kako u određenim situacijama reagiramo na određen način (ili se dešava neki tip događaja). To ne mora značiti kako za to postoji neki duboki razlog. To može samo značiti da smo negdje kroz život naučili reagirati na određeni način i da je došlo vrijeme da to pokušamo promijeniti. Čak i astrološki čimbenici pružaju široku lepezu mogućnosti a da smo još uvijek unutar simbolike nekog aspekta, ili položaja planeta. No obično je ljudima lakše prihvatiti neki onostrani razlog za loše stvari u životu nego da prihvate odgovornost i kažu si "to sam ja napravio i sada to želim promijeniti..." U tom smislu krize zaista jesu mogućnosti, svojevrsna vrata za nešto novo, za stvaranje nečeg novog, jer ponekad mi se čini da nešto mijenjamo u sebi (eventualno) samo u kriznim situacijama. No kroz ta vrata treba proći - mnogi ljudi nešto shvate i otvore si vrata, ali ne prođu kroz njih. Tada ponavljamo stvari (obrasce) do nove, još veće krize... Sve dok se ne naučimo da promjena nije nešto loše, da nove stvari nisu strašne, i da možemo stvarati svoju budućnost, a ne samo trpiti prošlost.
